Zapravo, Megan Stjuart je, najprije, u svom tekstu objasnila kako je došla do priče koju je ponudila čitaocima. I spomenula je izvjesnog Veska Karadžića koji je negdje po svom životu sreo Sonija Paviča, čovjeka koji mu je rekao da je porijeklom iz “Montenegro”. Onda je navela i kako su roditelji tog Sonija crnogorsko prezime Pavićević promjenili u Pavić. Ili Pavich, kako je to bilo lakše za izgovaranje na sjeverno američkom tlu. A onda i kako je taj Soni ispričao kako i bivši gradonačelnik Vankuvera ima isto porijeklo kao i on. I tu, u stvari, počinje priča za koju je novinarka Megan Stjuart bila zainteresovana.
Bivši gradonačelnik Vankuvera se zvao Džek Volrič (Jack Volrich).
Tačnije, a prema svjedočenju njegovog plemenika sa istom kanadskom adresom, Džek Volrič je bio od Vukovića, iz Bjelopavlića.
Tačnije, Pavič jepodatke o bivšem gradonaćelniku Vankuvera znao zato što se njegov otac zajedno sa braćom Vuković ukrcao na brod u Veneciji 1907. godine. Svi zajedno su 23. marta iste godine stigli u njujoršku luku Ellis Island.
Ubrzo nakon toga su došli u Kanadu i počeli da rade u rudniku bakra na sjeveru Britanske Kolumbije u maloj rudarskoj naseobini Anioks. Tu je živjelo mnogo crnogorskih porodica koji su se družili i međusobno pomagali. Kada se rudnik zatvorio svi stanovnici iz tog malog mjesta su se iselili širom Kanade.
Džekov otac je umro kad je njemu bilo samo 13 godina. Njegova majka je bila radnica u vešeraju.
U svakom slučaju, za novinarku Megan Stjuart, Džek Volrič je bio kao gradonačelnik prepozant po svom radu na ključnim lokacijama gradskog urbanog prostora. A upravo tako ga pamte i mnogi građani Vankuvera, a i Kanade.
Džek Volrič je preminuo 31. maja 2010.godine od disfunkcije bubrega u 82. godini života. Komemoracija je obavljena u teniskom i badmingtonskom klubu u Vankuveru.
Volrič je bio biran na mjesto gradonačelnika u dva mandata. Svoju karijeru političara je započeo kao zagovornik grrađanske orijentacije i kao urbani reformator društva. Prvo je bio izabran na mjestu gradskog poslanika 1972. i 1974. godine. Imao je uticaja kao osnivač TEAM-a (akcionog pokreta birača).
Gregor Robertson, kasniji gradonačelnik Vankuvera, rekao je da je Volrič bio važan faktor u gradskom planiranju. Robertson mu je takođe odao zasluge za “najbolju praksu urbanog razvoja”.
“On je podržao planiranje za Expo 1986.godine uključujući rapidni saobraćajni sistem našeg grada”, istakao je Robertson.
Lična tragedija je uticala na Džekov porodični život i karijeru. Njegov sin je preminuo 1984.godine od raka. Volrič je naveo sinovljevu smrt kao razlog za svoje mentalno stanje što je bio jedan od razloga za njegovu suspenziju iz Društva advokata u dva navrata, 1987. i 1995. godine.
Njegova kćer Dana Volrič se sjeća kako je njihova familija balansirala između političkog i privatnog života.
”On nikada nije dozvoljavao da njegov posao i javni angažman utiču na porodične odnose”, rekla je Volrič.
Kao dijete istakla je da je voljela da ide svuda sa svojim ocem.
”Prisustvovala sam svakoj gradskoj paradi i svečanosti koje su se često održavale u tom vremenu. Uvijek sam bila spremna da se ‘slikavam’ sa njim i on je to volio. Bila sam mu jako bliska”, kazala je Dana Volrič.
Jedan kanadski novinar je 1977. godine o Džeku Volriču je zapisao: ”Zato što je cijenio ono što je mukotrpno stekao, Volrič je takođe cijenio socijalnu pravdu koju je uveo u javni život”.
(Na fotografiji: Džek Volrič (lijevo) u društvu kanadskog premijera Pjera Trudoa, izvor: montenegrina.net)
Priredio: Željko VUKMIROVIĆ
