Piše: Mihailo TERZIĆ
„MI ILI ON(I)“ je parola koja, hermenetučki gledano u kontekstu dnevnog diskursa čelnika ove opcije, poziva na sukobe i građanski rat. Slogan nije smišljen u dobroj namjeri, već kao izlazna strategija radikalne destrukcije zbog očekivanog izbornog neuspjeha. Izborna poruka smišljena je da generira sukobe i haos u Crnoj Gori. Slogan je preuzet iz ratnog ambijenta, tipa, “Prozor mora pasti“,“No pasaran“ ili iz odsudnih ratnih sukoba na život ili smrt.
U filozofiji je poznata teorija“ ili-ili“ gdje je izbor DOBRA ili ZLA pitanje moralne odgovornosti. U ovom slučaju, „MI“je maskirano sa 707 bajki DF-a namijenjeno građanima Crne Gore, a nudi realno ZLO zapakovano u sjajni celofan. „ON(I)“se žele prikazati kao ZLO za anticrnogorsku političku opciju.
Sjećam se vremešne Ješne Mašanove, svaki dan bi, sa velikom mačugom, zauzela „borbeni stav“ na stazi koja je išla kroz ćošak njene livade. Stala bi ispred đaka koji su gazili travu i dreknula: „ VI ili JA vuda nećete“, đaci bi je zaobišli i nastavili, a onda bi pobjedonosno likovala. Danas,tamo nema ni Ješne ni đaka. Livadu nema ko da gazi.
Ostao je samo mentalni relikt u liku lidera DF.
Od Serena Kjerkegora do Ješne Mašanove „ili-ili“ je uvijek pitanje poštenja i odgovornosti za izbor između Dobra i Zla.
U aktuelnim političkim dešavanjima u Crnoj Gori nije riječ ni o kakvom filozofskom trendu, radi se o tzv. „jajarama“spremnim da za „tridest zlatnika“ prihvate ulogu JUDE i EFIJALTA, svrstaju se u deveti krug Danteovog pakla i skončaju na TARPEJSKOJ STIJENI.
Vidljiv uspjeh Crne Gore: Veliki praktičan problem nosiocima anticrnogorske političke opcije predstavlja vidljiv uspjeh Crne Gore u svim oblastima društvenih djelatnosti. A posebno ugled Crne Gore u evroatlanskim integracijama u društvu civilizovanih savremnih država Evrope.
U ovoj slovnoj premetaljki “MIILI ON(I)“ nije cilj da se bilo ko nazove ni „MILIM“ ni „DRAGIM“, ali postoji moralna obaveza da se građanima koji nemaju vremena da se bave manipulativnim tehnikama i masovnim prevarama, ukaže da kontrolišu sopstvene receptore a uključe razum i građansku odgovornost prema svojoj državi i svojim sugrađanima. Da realno sagledaju i ocijene ko je i šta do sada uradio za dobro Crne Gore i njenih građana. Da ocijene i one, koje građani dvadest godina plaćaju, da, uglavnom, jurcaju po podgoričim ulicama i s vemena na vrijeme skoknu do Beograda ili Moskve za mentalne i novčane donacije.
Sezona lovostaja: Predizborna kampanja se može uporijediti sa proglašenjem lovostaja, zbog parenja divljih zvjeri. Tada je, iz humanih razloga, zabranjen lov jer životinje u vrijeme parenja gube refleks i instikt da se uklone ispred puščanih cijevi. Predizborna kampanja je, takođe, jedna vrsta „političkog parenja“u kojoj su učesnici svjesni da govore neistine i prazna obećanja. Zbog toga, čak ni institucije međunarodne zajednice, njihove izjave i obećanja u tom periodu, ne smatraju ozbiljnim i validnim.
Obično se kaže ,ma on je to rekao u vrijeme predizborne kampanje".
Kolektivno izborno tijelo Crne Gore, treba da zna da u propagandnom zanosu, izborni štabovi žele da im nametnu selektivno javno znanje i formiraju slektivno javno mišljenje koje će dovesti do željenog ponašanja u korist njihove političke opcije. Naručena informacija za te potrebe, po pravilu je lažna, ona postaje samo puki izraz određene ideologije, sa ciljem da njenog korisnika-primaoca prevari da joj beskonačno vjeruje. Tako se prirodna želja građanina da bude informisan grubo zlupotrebljava. U takvom informativnom haosu, ružan može da postane lijep, glup pametan, ubica nevin. Mržnja postaje vrlina. A kada laž postane „istina“, čovjek može da postane budala. U situaciji svakodnevnog političkog nagovaranja i propagandnog nasilja, dešava se da pojedinac „iskoči iz svojeg ležišta“ i postane deo bezlične propagandne mase napunjen iracionalnim nabojem. Takav može da postane eksploziv protiv slobode drugoga. Takva manipulacija je bila najočiglednija u „šator revoliciji“i akciji jurišnika na Skupštinu Crne Gore.Slične namjere, ponovo, nagovještavaju lideri podaničke političke opcije DF-a, nakon gubitka izbora.
Građanima 21.vijeka u postmodernm dobu u evropskoj Crnoj Gori nije svojstveno da se prepušte propagandnoj manipulativnoj igri u kojoj im lideri anticrnogorskih političkih opcija prodaju; što bi rekao Čerčil, kožu hijene, dok je zvijer još u šumi, a čak se može desiti da kupci kože ne prođu dobro, dok je ulove.
