Prije tačno godinu dana, 30. septembra, ruska avijacija izvela je prvi napad u oblasti Homs. Mnogi zapadni analitičari tada su tvrdili da Rusija neće dugo izdržati i da nije vojno sposobna da iznese takvu operaciju, posebno jer Ukrajina još nije zatvorena priča. Ipak, u tajnom izvještaju NATO-a koji je u martu procurio u javnost konstatuje se da je ruska operacija u Siriji pokazula bolje rezultate zahvaljujući odličnoj obuci pilota I snazi aviona.
Rusi su u Siriju poslali najmodernije oružje i bombardere tipa "su-24", jedne od najmodernijih u ruskoj avijaciji. Za godinu dana, grupa od 50 aviona i helikopetra uspjela je da izvrši 15.000 naleta sa više od 20 udara dnevno, mada je na početku inteverncije taj broj iznosio i do 80.
Rusija dio zasluga za svoje vojne uspjehe duguje i logistici sirijske vlasti, kao i mogućnosti da koristi baze koje sirijska vojska kontroliše. Vojna saradnja dvije zemlje datira iz sovjetskog perioda, što je Rusima donijelo prednost na samom terenu.
Američko izdanje „Forin polisi“ navodi da „Rusija koristi Siriju kao poligon za svoju novu vojsku i tehniku. Na taj način, Rusija šalje poruku Americi i upozorava je da je obnovila svoju vojnu moć poslije decenija stalnog pada“.
Ono što se Rusiji stavlja na teret jeste upotreba zastarele municije. Iako je ruska avijacija poslala jedan od najmodernijih aviona u svojoj floti, Zapad tvrdi da su Rusi koristili zastarele bombe, zbog čega je i broj žrtava bio daleko veći.
Prema podacima sirijske Opservatorije za ljudska prava sa središtem u Londonu, kao direktna posljedica ruskih napada u Siriji poginulo je 9.000 ljudi, od čega 4.000 civila, među kojima i mnogo djece. Isti izvor navodi da su ruski napadi odgovorni i za više od 20.000 povrijeđenih.
Ove podatke portparol Kremlja Dimitri Peskov (kao i svi zvaničnici Moskve) odbacuje, tvrdeći da Opservatorija ne može biti pouzdan izvor podataka, a istovremeno naglašava da zahvaljujući ruskim vazdušnim napadima, radikalnih islamista Islamske države, Al Kaide i Al nusra fronta više nema u Damasku.
Kao jedan od najvećih uspjeha ruske intervencije može se izdvojiti oslobađanje Palmire, drevnog grada koji su džihadisti gotovo u potpunosti uništili i ostavili masovne grobnice žena i djece. Ruska vojska u toj operaciji učestvovala je i kopneno, a ruski demineri razmontirali su stotine mina koje su džihadisti ostavili iza sebe.
Najozbiljniji gubitak koji je pretrpjela ruska vojska jeste obaranje “suhoja su-24”. Turska je oborila vojni avion, jer je, kako tvrde, povrijedio vazdušni prostor Turske uprkos brojnim upozorenjima, što rusko Ministarstvo odbrane kategorički odbacuje. Teške riječi su pale sa obe strane, ali nakon pokušaja vojnog puča u Turskoj, uslijedilo je izvinjenje iz Ankare i pružena ruka iz Moskve.
Najveći dobitak za Rusiju je, prema mišljenju ruskog novinara Olega Kašina, to što je brilijantnim potezom, kako naziva intervenciju u Siriji, Vladimir Putin, prisilio zapadne sile da vrate Rusiju za pregovarački sto.
Da li je Putin najveći dobitnik?
"Rat u Siriji Putinu je došao kao poklon. S obzirom da je Rusija postala ključni igrač u Siriji, Zapad ponovo mora da pregovara sa Moskvom. Putinov cilj je da produži rat koliko je god moguće, čime se nada da će osigurati mjesto Rusiji za pregovaračkim stolom i dobiti legitimitet za spoljnu politiku Kremlja. U međuvremenu, ruski građani vjeruju da Putin ratuje protiv Islamske države i time ih štiti od terorističkih napada", napisao je novinar.
Radi se, kaže Kašin, o velikom propagandnom uspjehu u Rusiji i inostranstvu i ništa se neće promjeniti dok zapadne vođe ne počnu da razgovaraju sa Putinom. Ne o Siriji, već o Ukrajini i sankcijama.
