Intervju prenosimo u cjelosti.
Uz karakterističan kotorski smisao za humor koji uspješno pretače u stihove Dejan Dedović u intervjuu za RSE govori o aktuelnim dešavanjima u regionu, evroatlantskim integracijama, predizbornoj Crnoj Gori i letargičnim građanima.
RSE: Da li sada, uoči parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, imate neko novo ime ili ste i dalje Who See?
Dejan Dedović (kroz smijeh): Nijesmo sklapali koaliciju ni sa kim, ostali smo pod starim imenom. Što znači da ni na ove izbore nećemo izaći ali ćemo ipak, zadržati pravo ime.
RSE: A da li ste već spremili neki skeč, u vašem stilu, kao aluziju na predizbornu atmosferu i stanje u Crnoj Gori?
Dejan Dedović: Što znam, moglo bi se reći - sve je opet isto iznova vazda prije izbora. Ta predizborna obećanja, pa sve to... iznova i iznova isto prije izbora.
RSE: Koliko vas zapravo ta atmosfera inspiriše?
Dejan Dedović: Počelo je to da me smara i to opasno. Jer imam sina od godinu i osam mjeseci i kad mu na Yutoube tražim one klipove koji su njemu interesantni umiješaju se uvijek plaćene reklame predizbornih koalicija i političkih stranaka. Tako da sam se već nagledao tih spotova, htio - ne htio. Nije mi to nešto interesantno. Više bih volio da vidim spotove svojih kolega, nove spotove i te pare da se troše na te stvari ali...
RSE: Ali izbori su potrebni, jesu li?
Dejan Dedović: Potrebni su izbori ali koliko vidim nema efekta. Pošto je bilo izbora i izbora... Nikad nam nije bilo potrebno da organizujemo izbore da bi na kraju sve ostalo isto. Dakle, slaže se sa onim, opet isto iznova - vazda prije izbora.
RSE: A poruke političara, one koje se ne mogu podvesti pod politički marketing, da li vas one inspirišu? Imate li vremena da ih propratite?
Dejan Dedović: Imam vremena, naravno. Volim da sam informisan, da znam šta se dešava u mom okruženju. Slušam Radio Slobodna Evropa - obavezno. To mi je nekako ostalo još od malih nogu kad je moj otac slušao RFE, kad to baš i nije bilo popularno u ovim našim sredinama.
Što znam, inspirišu me i njihove poruke i njihova razmišljanja. Inspirišu me i prihvatanja i shvatanja ovih letargičnih ljudi, to me inspiriše. Inpiriše me to nemanje apetita da se bilo što preduzme, promijeni. Da se promijeni uopšte pogled na sport, na kulturu, na zabavu, kulturu ponašanja i kulturu učešća u saobraćaju... Na sve to treba da se obrati pažnja da bi društvo doseglo neki nivo kandidata za evroatlanske integracije.
RSE: Ali kaže se za Crnu Goru da je ona dobar primjer odnosno, najbolji u regionu, da je lider u regionu u dostizanju tih standarada za evroatlanske integracije - tako kažu?
Dejan Dedović: Možda to govori o tome koliko se ja ne razumijem u tu politiku, tako da kažem. Ili ja ne znam šta oni gledaju i šta su njihova mjerila za te standarde. Ono što ja mogu da vidim u vrtićima, bolnicama, školama, na ulicama Kotora pogotovo u zadnje vrijeme, u svom komšiluku kako ljudi žive to je da jedva 'spajaju kraj sa krajem'. Mislim da su Bosna i Hercegovina ili Srbija nadrljale ako smo im mi uzor. Tako da se izrazim, a da budem kratak.
RSE: Neki vam zamjeraju da su drugi albumi u odnosu na prvijenac zapravo, mnogo 'blaži', da je manje kritika na račun vlasti, režima, na račun negativnih društvenih pojava?
Dejan Dedović: Da. Ali nijesmo niđe dospjeli (što se kaže) ako mi budemo trošili naše dragocjeno vrijeme u stvaranju jednih te istih pjesama ili jednih te istih poruka. Dobro je da mi imamo te poruke u jednoj ili dvije pjesme i ako smo već željeli da prenesemo tu poruku uspjeli smo u tome, prenijeli smo je. Sad je iz našeg ugla bez veze, bez obzira što publika misli, pričati opet tu već ispričanu priču.
RSE: I nacionalizam u regionu je ispričana priča valjda bila. Međutim, čini se a i tako kažu da ga političari opet podgrijavaju.
Dejan Dedović: Upravo tako. Isto tako mislim, da sve to zavisi od vrha vlasti i od njihovog raspoloženja. Dakle, ako su naši lideri raspoloženi da huškaju oni će uspjeti u tome. Pošto će narod uvijek da legne na tu priču (i primiće se, moderno rečeno) i krenuti da izvršava zadatke koji su došli sa vrha.
Sve do onog trenutka dok neko iz vrha, makar greškom, bude ulagao u obrazovanje, u kulturu i u nauku. E pa onda, u tom trenutku, kad isplivaju jedna ili dvije generacije obrazovanih ljudi mislim, da će onda postojati manje prostora za manipulaciju ljudima. Dakle, sve zavisi od obrazovanja, mislim da neće nijedan školovan čovjek koji je zadovoljan svojim životom nikad progovoriti o nacionalizmu u negativnoj konotaciji i nekog ko nije isti kao on svrstavati. I tako...
