Većinski vlasnik tog hotela i domaćin skupa bio je Refik Radončić, porijeklom iz Gusinja, koji već 27 godina živi u Njujorku. Pun lijepih utisaka sa skupa, on priča za Pobjedu da se od sticanja nezavisnosti Crne Gore situacija drastično promijenila.
“Danas ova dijaspora ima mnogo više pažnje državnih organa, uključujući i našeg ambasadora koji nam mnogo znači u približavanju Crne Gore. Zahvalni smo premijeru na njegovoj pažnji, jer znamo koliko ima obaveza. Spreman je da nas ispoštuje i večeras je dokazao da ima strpljenja da nam sve pojasni i to nam čini posebno zadovoljstvo. Za nas je jako bitno da znamo šta se dešava u Crnoj Gori i šta će se dešavati u budućnosti”, kaže za Pobjedu Radončić, koji je izgradio brojne nebodere na prestižnim lokacijama u Njujorku. On ima građevinsku kompaniju, bavi se hotelijerstvom i trenutno gradi komercijalne zgrade na Menhetnu i u Kvinsu.
Radončić ističe da je njegova ljubav prema Crnoj Gori neograničena.
“Tu ljubav pokušavam da prenesem na moje prijatelje i djecu. Moja poruka prema Crnoj Gori je da tu ljubav širimo. Ja bih volio da Crnu Goru vidim u punom sjaju građanske države za koju se svih ovih godina zalažem. Čini mi se da smo na dobrom putu i da ćemo stići do tog cilja“, uvjeren je Radončić. Svake godine dolazi u Crnu Goru i kaže da će njegovi dolasci biti češći i duži.
“Meni je poseban doživljaj kad dođem u Crnu Goru. Pokušavam da dugogodišnje iskustvo prenesem na ljude u Crnoj Gori koji hoće da se mijenjaju i da pomognem koliko mogu“, ističe Radončić.
On kaže da mu je neostvarena želja - crnogorska kuća u Njujorku.
“Ta tema je bila aktuelna prije nekoliko godina. Kao što znate, u Njujorku je došlo do buma nekretnina, tako da je cijena višestruko skočila u odnosu na prije tri-četiri godine. Sa sredstvima sa kojima trenutno raspolažemo nijesmo u mogućnosti da realizujemo taj projekat. To smatram svojim neuspjehom. Poraze teško trpim i neću se smiriti dok to ne završimo“, uvjeren je Radončić. On ističe da je to bitno za promociju Crne Gore i za dijasporu.
“Imali bismo na jednom mjestu sve što je potrebno da napravimo dobar marketing prema ovom tržištu. Ovo tržište je veoma interesantno, jer je platežno jako sposobno i bitno je da približimo naše turističke potencijale ljudima u Njujorku i šire u Americi”, kaže on. Takođe, smatra da bi to bio sjajan i ekonomski opravdan projekat, zato što bi, kako kaže, objedinili konzulat i misiju, kao i kulturni centar.
“Nijesmo odustali od tog projekta. Vidjećemo kako će se stvari odvijati ubuduće. To sam preuzeo na sebe, a ništa nijesam ostavio nedovršeno u životu“, samouvjereno kaže Radončić.
O životu u Njujorku i ljubavi prema Crnoj Gori pričao je i Šime Bergam iz Tivta, koji je u Njujorku od 1992. godine.
“Lijepo se naći sa našim ljudima, pogotovo sa premijerom kad je tu. Pokušavamo da radimo nešto za Crnu Goru iz dijaspore. Organizujemo golf izlete i tako skupljamo donacije za Crnu Goru. Svake godine okupimo stotinu ljudi koji učestvuju u izletu. Prošle godine smo skupili oko 40.000 dolara i taj novac smo donirali Crnoj Gori. Novac je uglavnom namijenjen hendikepiranoj djeci“, kaže Bergam. On je bio prošle godine u Crnoj Gori, ali kaže da mu nedostaju prijatelji i da mu je uvijek lijepo da se vrati u našu zemlju. Bergam, koji je predstavnik američke firme za Njujork, kaže da su Crnogorci ovdje uspješni. Razloge vidi u sposobnostima i sistemu koji im omogućava da se ostvare.
Nakon 32 godine u Njujorku Ramadan Ibrić, rodom iz Plava, želi da se vrati u Crnu Goru. “Drago nam je da se vidimo sa predstavnicima Vlade Crne Gore i biznisa kako bismo čuli kakve planove imaju za nas koji hoćemo da se vratimo“, kaže on. Ibrić je sindikalni predstavnik i zastupa interese 30.000 stolara i tesara koliko ih ima u udruženju. On kaže da položaj radničke klase u Americi nije kakav bi trebalo da bude.
“Radnička prava su na dosta niskom nivou u većini država Amerike. U većim gradovima kao što su Njujork, Čikago i Filadelfija radnici imaju dosta podrške od sindikalnog udruženja“, priča Ibrić. On zajedno sa Bergamom organizuje golf izlete i okuplja ljude iz Crne Gore kako bi pomogli djeci sa smetnjama u razvoju. U Crnoj Gori je bio prije četiri godine i kaže da mu naša zemlja puno nedostaje.
“Prije sam išao skoro svake godine dok su djeca bila mlađa. Imam tri mjeseca do penzije i eto mene u Crnu Goru u martu“, veselo kaže Ibrić. A kada dođe u Crnu Goru, planira da troši dolare na moru i da igra golf.
Izvor: Pobjeda
