Pelim, uva, ruzmarin, kantarion, kleka, šipurak, lovor… Prirodnim plantažama, kojima je Crna Gora obdarena, drugi bi se vjerovatno znali više ponositi i bolje ih iskoristiti.
Bilje treba znati sačuvati, a širok je spektar mogućnosti. Možemo ga koristiti u ishrani, čajevima, možemo zaraditi i izvozom, od bilja možemo praviti i slatkiše, ali i alkohol, kozmetiku… I najvažnije–lijek, odnosno preventiva bolesti.
Iako u mnogim državama prirodni ljekovi imaju ravnopravan položaj sa hemijskim kao što su tablete i sirupi, Crnogorci su mahom skeptični prema liječenju čajevima i oblogama od bilja.
Dr Dragica Bojović, specijalista ljekovitog bilja, kaže da je veoma zabrinuta podacima koji pokazuju kolika je upotreba ljekovitog bilja u odnosu na sintetske ljekove.
„Po mojoj procjeni, naše stanovništvo nije svjesno vrijednosti ljekovitog bilja i s obzirom na bogatstvo samonikle ljekovite flore, ne koristi dovoljno ono što nam je priroda dala“, navodi Bojović za portal Antena M.
Opominje da pogledamo kako se to radi po svijetu.
Prirodu smo zamijenili hemijom
“Na zapadu se mnogo ulaže u preventivu i u svakom mogućem slučaju se sintetski lijek zamijeni sa biljnim i prirodnim preparatom. Na istoku je zdravstveni sistem stavio u potpuno ravnopravan položaj klasičnu i alternativnu medicinu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije preparate na bazi ljekovitog bilja koristi 80% svjetskog stanovništva”, ističe dr Bojović.
Bez obzira na to što imamo sve preduslove i što smo vjerovatno od đedova i baba slušali mnogo o svojstvima ljekovitog bilja, nemamo mnogo povjerenja u čajeve kao preventivu.
Kako kaže dr Bojović, “sve je dobro što doktor propiše i ne postavljaju se nikakva pitanja. A kada preporučite najjednostavniji čaj, postavljaju se pitanja i pitanja sa velikim nepovjerenjem. Ako još odgovor nije isti kao ono što se pročita preko interneta - bezuspješno je angažovanje stručne osobe“.
Dr Dragica Bojović rukovodilac je biljne apoteke “Vasilije Ostroški”.
Dugogodišnje iskustvo i obrazovanje u ovoj oblasti daju joj pravo da kaže da Crna Gora mora raditi na edukaciji zdravstvenih radnika i na podizanju zdravstvene kulture stanovništva.
“Trebalo bi početi sve iznova. Uspostaviti organizovano ubiranje ljekovitih biljaka pod stručnim nadzorom i kontrolisano od kompetentnih institucija. Državi trebaju kapaciteti za zaštitu i eksploataciju nacionalnog resursa. Zatim angažovanje oko obuke i svih vrsta edukacije berača.“
“Čudotvornost biljnih preparata treba da bude izražena u njihovoj svakodnevnoj upotrebi u preventivi da ne obolijevamo. Da nam dan počne sa šoljicom čaja umjesto kafe, da djeci još u vrtićima razvijamo ljubav o značaju biljaka za njihovo zdravlje i odrastanje…”, navodi Bojović.
Značajnu ulogu vidi i u medijima koji bi na stručan način to prezentovali, bez mjesta za nadriljekarstvo.
„Puni su časopisi reklama raznih nadriljekara koji propagiraju magično dejstvo biljaka čak i za ona najteža oboljenja. To ide do te mjere neukusa i neznanja. Navodim primjer kada je na centralnom dnevniku jedne naše televizije urednik programa dozvolio da se predstave dvoje starijih ljudi i njihova proizvodnja nekih biljnih kapi”, upozorava dr Bojović.
Zaključuje da je žalosno što ne shvatamo značaj našeg važnog resursa u očuvanju zdravlja.
“Kod nas je upotreba tradicionalnih preparata na bazi ljekovitih biljaka u ekspanziji farmaceutske proizvodnje veoma potisnuta, dok u razvijenim zemljama nije tako. Mislim da su tome doprinijeli mediji sa lošim reklamama”
Komercijalni aspekt
Crna Gora je osamdesetih godina prošlog vijeka bila najveći izvoznik ljekovitog bilja u ovom dijelu Evrope. To su bile hiljade tona žalfije, lovora, kleke, borovnice, lipe, velike količine eteričnih ulja, nije bilo ljekovite biljke koja se nije otkupljivala.
Država je organizovala i kontrolisala otkup, ali i edukovala berače. Danas je ubiranje bilja prešlo u zaborav, a interesovanje mladih nije na zavidnom nivou.
Bojović kaže da su nesvjesni berači čak nepravilnim sakupljanjem uništili ljekovito bilje. Ugrožena je lincura, lipa, uva, lovor...
Osim edukacije, država mora da stvori uslove za preradu.
„To podrazumijeva moderne sušare, mašine za usitnjavanje, separaciju, baliranje,propisno pakovanje i adekvatno skladištenje. Na ovaj način pripremljen biljni materijal je spreman za: izvoz, ekstrakcije aktivnih komponenati i izradu gotovih farmaceutskih ljekovitih preparata“, dodaje prvi specijalista za ljekovito bilje u Crnoj Gori.
Sve ovo znači da osim očuvanja zdravlja, ima prostora za zaradu.
Sakupljanje i promet samoniklih biljnih vrsta može se naravno obavljati samo uz prethodno odobrenje Agencije za zaštitu životne sredine, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode.
Crna Gora, zahvaljujući povoljnom geografskom položaju, pedološkom sastavu i klimatskim karakteristikama, ima veliki potencijal za sakupljanje samoniklih ljekovitih biljnih vrsta, kao i za njihov plantažni uzgoj.
Ipak, kako su portalu Antena M potvrdili iz Ministarstva poljoprivrede, osim poljoprivrednih domaćinstava, koja se bave ovim vidom proizvodnje, u Crnoj Gori postoji svega sedam registrovanih firmi koje se bave uzgojem i otkupom ljekovitog i aromatičnog bilja.
“Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja od 2014. opredjeljuje podsticajna agrobudžetska sredstva za podršku proizvođačima ljekovitog i aromatičnog bilja. Podrška je 50 odsto od uložene investicije za zasnivanje zasada, kao i direktna plaćanja u iznosu od 160 eura po hektaru za višegodišnje zasade”, podsjetili su iz Ministarstva.
Do sada, u trogodišnjem periodu, pravo na podršku ostvarila su 43 proizvođača iz pet crnogorskih opština, po osnovu uzgoja ljekovitog i aromatičnog bilja na ukupnoj površini od 77,3 ha.
Strukturni sastav novopodignutih plantaža čine: žalfija 46,8 9ha, smilje 27 ha i lavanda 3,4 ha.
Antena M
