Novinar i glavni urednik TV Hepi Milomir Marić tvrdi da su Aleksandar Tijanić i Željko Ražnatović Arkan svojevremeno htjeli da ga ubiju!
U ispovijesti nedjeljniku "Ekspres" jedan od posljednjih živih doajena srpskog novinarstva javno je progovorio o optužbama da je agent CIA, o smrti Dade Vujasinović. Prenosimo vam najzanimljivije djelove Marićeve ispovijesti:
Ljuba Zemunac
Mi u "Dugi" objavimo intervju sa Goranom Vukovićem, koji je upravo došao iz njemačkog zatvora, i stavimo naslov: "Zašto sam ubio Ljubu Zemunca".
Dođu posle ovi Ljubini, braća Šoškić i ostali da, kao, svete Ljubu preko mene. Ja im kažem: "Izvinite, a gdje ste vi bili kad je ubijen Ljuba?" Na stepeništu suda, odmah pored njega, kažu oni. Znači u vašem prisustvu su ubili Ljubu Zemunca i vi ste došli da se obračunavate sa mnom?! Onda nas kidnapuju i odvedu kod sestre, zeta i majke Ljube Zemunca, da oni presude šta da rade sa nama. I oni nas pomiluju. Kasnije postanemo i prijatelji...
Tijanićeve gaće!
Iako smo bili najbolji prijatelji, Tijanić se zakačio sa mnom jer sam došao umjesto njega za glavnog urednika BK TV. A kada je smijenjen, sjećam se, niko nije htio s njim da čeka Novu godinu. Ja sam išao s njim i njegovom ženom. Tijanić je volio sve da zavitlava, ali nije imao nimalo smisla za humor na svoj račun. Tada su se pojavili oni pejdžeri... Tijanić se hvalio kako seksualno prijeti raznim voditeljkama. Kažem mu: "Tijaniću, pitao sam jednu, obrukao si se. Daj, bre, stavi taj pejdžer i pištolj u gaće, stavi nove baterije da ti ta mašinerija radi." Zezao sam ga u kafani, a to je dobilo velike dimenzije, stiglo je i do Miloševića.
Zovu me onda iz nekog tabloida u vezi sa Tijanićem, a ja im kažem: "Ma pustite Tijanića, ne družim se više s njim, ko se druži s Tijanićem, ostane bez glave kao Ćuruvija, bez nogu kao Kopanja, bez para kao Karić i bez vlasti kao Koštunica." To odmah izađe na naslovnim stranama, on me tuži, dolazi na sud i kaže: "Ubiću ga!" Dođe posle u redakciju mog "Profila" sa bejzbol palicom da me ubije. Ja u Veroni u štampariji, nisam tu, a on divlja, hoće da razbije redakciju, ovi zovu policiju...
Izluđivao sam stalno Šešelja u "Dugi", izmislio sam, recimo, da Šešelj nije Hrvat nego Albanac, da je Enver Hodža ubio Mehmeda Šehua, svog zamjenika, kad je saznao da je u srodstvu sa Šešeljem. Da je Kim Il Sung rekao da više voli Šešelja od svog sina Kim Džong Ila. Sada posle 20 godina mi kaže: "Da li si ti normalan? Šta si mi to radio!?"
Milošević i CIA
Spaslo mi je život to što je Milošević prvi posumnjao da sam čovjek CIA jer sam upoznao šefove CIA i u vrijeme Niksona i kod Forda. Nikad to nisam demantovao iako nije bila istina. Pitam jednom Jovicu Stanišića što me nikad nisu angažovali da radim nešto. On kaže: Mariću, za nas je radio posljednji ološ, a mi smo tebe voljeli i poštovali. Gdje tebe da pitam? Jesi lud?!
Miloševićevi najbliži saradnici bili su razumni ljudi. U odnosu na ovo što je poslije dolazilo na vlast, bili su svjetska gospoda, ambasadori, profesori univerziteta, a ne uličari. Meni je to bilo uzbudljivo, čak sam davao izjave: "Imam najboljeg špijuna u Tolstojevoj, Miru Marković. I tačno znam kud ovaj brod vodi." Ona je meni nudila sve, čak i ministar da budem. Kaže mi jedan direktor iz "Politike": "Šta si ti mogao da postaneš, kad vidiš šta smo postali mi koji smo samo prenosili tekstove iz 'Duge'." A da sam prihvatio i pristao na bilo šta, završio bih u Hagu.
Arkan i čitulja
Kažem jednom Vicanu Vicanoviću, koji mi je donosio Mirine kolumne u "Dugu": "Vicane, ideš stalno u tu Tolstojevu, daj, likvidiraj ih, mi Srbi slavićemo te kao Gavrila Principa." I on odmah ode i kaže im. Posle me Mira pita: "Da li ste vi rekli da nas treba ubiti?" Potvrdim, pa kažem: "Šala." Ona uzvrati da je malo neukusna šala. "Neukusna je svakom na koga se odnosi", dodam.
Milošević me jednom zvao: "Barabo jedna, rasplakao si mi ženu! Ako si čovjek, ajde okreni telefon, ja sad moram na posao." Pogodio ju je naslov njene kolumne, a ja joj kažem da je ironija vrhunac literature, samo da bih je smirio. Posle je sama davala naslove...
Arkan me je bio osudio na smrt, odredio dan kada će me ubiti, pa mi je brojao dane, najavljivao da će mi dati najveću čitulju, da će mi držati govor na grobu... Njegov čovjek me udario "bokserom" u glavu usred Beograda... Naiđe on u "Klub književnika" sa Cecom. Sjedjeli smo Tijanić, Hadži Antić i ja. Kad je prišao, kažem mu: "Stigao je moj ubica, ali imam još tri mjeseca života." "Šta da ti radim?", pita. "Najbolje da se pomirimo." I sjutra na istom mjestu u razgovoru tvrdi mi da nikada nije bio u Frankfurtu, a Ceca mu kaže: "Priznaj, Arkane, da si kriminalac. Ja sam se u tebe zaljubila jer sam gledala 'Kuma' i voljela sam Al Paćina. Ti si naš Al Paćino." Bilo je to i uzbudljivo i strašno.
Smrt Dade Vujasinović
Sjećam se, predstavnica UN Suzan Manuel sjedi za susjednim stolom, a kad je završena večera, ona skače i ljubi se sa Arkanom! Poslije čujem da je napisala pismo Kofiju Ananu da je "Srbija divljačka zemlja u kojoj najpoznatiji novinari sjede sa ratnim zločincima i večeraju"!?!
Posle 5. oktobra zaustavi me neki inspektor koji je vršio uviđaj posle smrti Dade Vujasinović i kaže mi: "Nude mi da budem šef beogradske policije ako izjavim da me Milošević pritiskao da napišem lažni izvještaj. Bio sam te večeri tamo, bilo je to klasično samoubistvo."
Promijenilo se pet-šest vlasti i nikome ne odgovara da se stavi tačka na to. Drugo, ko su ti novinari koji sad istražuju, niti su poznavali Dadu, niti su bili neki faktor u to vrijeme... Dobiju od nekih fondacija pare i koriste te nesrećne ljude.
Stepinac i partija
Sad je izašao tekst o meni u "Veniti feru", po mom mišljenju, najboljem listu na svijetu. Nadao sam se da ću tamo ući kao pametan čovjek, da će mi to biti kruna karijere... A ono pišu: "Čovjek koji je mogao da bude srpski Bernar Anri Levi, srpski Truman Kapot, a on je iz nekog bijesa napravio najveće rijaliti đubre na svijetu."
Nađem svojevremeno sliku Stepinca na proslavi Dana ustanka naroda Hrvatske 27. jula 1945. na Trgu republike u Zagrebu sa Bakarićem, Stevom Krajačićem, ruskim generalima, svima. Onda nađem u Gestapou dosije o vladiki Nikolaju Velimiroviću i ispadne da je on bio najveći neprijatelj njemačkoj okupacionoj vlasti. Ovi naši kažu: ratni zločinac. Sve to objavim u "Dugi". Bio je to prvi pozitivan tekst o Nikolaju Velimiroviću koji je izašao u Srbiji. (Informer)
