U principu ne vodim dijaloge sa zlom. Da zlo zna svoje razmjere i suštinu, samo bi sebe ukinulo. Farsično djeluje optužba da oni zbog kojih travka nije stradala izazivaju međunacionalnu mržnju, izrečena od onih čija je ideologija protjerala na milione ljudi iz svojih domova, pokopala na desetine hiljada leševa vezanih ruku na leđima, među kojima većinom leševe đece, žena i staraca...
Umjesto da izmjere količinu mržnje svog duhovnog vođe u svakoj izrečenoj rečenici, koji vlast u Crnoj Gori naziva neljudima, koji tvrdi da crnogorski narod nikada u istoriji nije postojao, da je ”crnogorska nacija (je) izmišljena u Titovoj i Đilasovoj laboratoriji”, da su Crnogorci "komunistički nakot ili kopilad”, koji vrijeđa sve pripadnike nepravoslavne vjere, čitave narode, vjernike CPC i njenog Vladiku, koji najcivilizovaniji i najdemokratskiji dio svijeta naziva fašistima i upoređuje njihovo vođstvo sa Hitlerom, ... (beskrajni je niz uvreda i mržnje iz te kuhjinje) pokušavaju ućutkati one kojima je Crna Gora i duhovno i svako ishodište i koje neće ćutati dok raznorazne duhovne protuve pokušavaju da od Crne Gore naprave politički i teritorijalni provizorijum u kojem će nakazne ideologije praviti od nje plijen recikliranih velikonacionalističkih aspiracija.
Generacije mojih predaka su ginule za Crnu Goru i ja nemam pravo da ćutim i nijemo gledam kako se u nju importuju novokomponovane i tuđinske manifestacije, ispirisane idejom da se izbriše sjećanje Crnogoraca ko su i što su bili kroz čitavu istoriju. Boka i Kotor su dio crnogorske istorije i nijesu nikada i neće biti nikada poseban nacionalni i državni entitet.
Ne mogu okupatori tog prostora kroz istoriju i njihova peta kolona predstavljati i reprezentovati bilo koji dio teritorije Crne Gore. Taj princip da se svaka odbrana Crne Gore i njenog crnogorskog identiteta od nasrtaja uvezenog nacionalizma i prozelitizma proglašava nacionalizmom i širenjem nacionalne mržnje kod mene neće proći.
Može li iko pri zdravoj pameti govoriti da je formiranje paramilitarnih postrojbi koje čine stranci, a koje u svom imenu imaju definiciju - vojska, u suverenoj i međunarodno priznatoj državi - „mirni i dostojanstveni događaj“??? U izvrnutoj svijesti formiranje paramilitarnih formacija ne predstavlja zakonski kažnjivo djelo, već se pokušava, samo njima znanom logikom, da se oni koji ukazuju na neprijateljsku djelatnost prema Crnoj Gori i njenom integritetu, načine prekršiocima.
I to se sve dešava u Boki koja je oduvijek bila dio mediteranske kulture, u kojoj je dovoljno umočiti prst u more i biti u kontaktu sa civilizacijom. Pozivanje na neke tradicionalne veze sa azijatskim despotijama nema nikakvo uporište u tradiciji Boke i Kotora, naročito ne zbog toga što su bjegunci iz dalekih prostora i bliskog okruženja našli utočište u njoj. Davanje značaja donešenim crkvenim zvonima najbolje govori o tome sa kakvom sviješću imamo posla. Da su donijeli knjige i nauku manja bi bila mogućnost da danas građani Boke budu medijum najopskurantnijih činodejstvija po njoj.
I da, koristio sam izraz opskurantni a ne opskurni, jer je to prava definicija za one koje hoće da Crnu Goru vrate u srednjevjekovlje. Promjena nije načinjena mojom voljom. Još jednom ću izraziti uvjerenje da će građani Crne Gore svojim glasom na predstojećim izborima izabrati progres a ne mrak, da će poslati u istoriju one koji su izmigoljili iz njene tamne strane i članstvom Crne Gore u NATO uspostaviti neprikosnoveni državni suverenitet nad cijelom njenom teritorijom, cementirajući joj granice za sva vremena.
Tada mogu svi promoteri „srpske Boke“, „srpskog Heceg Novog“, „velike Albanije“ i sličnih fantamozgarija sanjati svoje nakazne ideje iz određenih ustanova uređene, pravne države Crne Gore. Crne Gore kao dijela najcivilizovanijeg parčeta planete. Tim prije što su takvi uvijek bili potrošna roba. Njihova upotrebna vrijednost postoji dok su na teritorijama koje su dio velikodržavnih aspiracija. Kada ih sudbina manipulisanog i prevarenog objekta fizički dovede do onih koji su ih instruisali da se bore protiv države čiji su stanovnici bili do tada, ti isti im prodaju flaširanu vodu po višestruko većoj cijeni.
Primjećujem fascinaciju mojim mjestom boravka u pogledu mojih stavova i patriotskog odnosa prema mojoj matičnoj državi Crnoj Gori. Vjerujem da je to dio one iskompleksirane i inferiorne svijesti koja ne može da razumije da je Crnogorac - Crnogorac i u Parizu, i Londonu, i Beogradu, i u bilo kom gradu na planeti. Valjda treba da se odričemo sami sebe ako smo nekada, prije više decenija, došli u glavni grad nekadašnje velike (svoje) države i ostali u njemu.
Vjerujem da se moj život u Beogradu ne bi razlikovao od života Crnogoraca u bilo kom dijelu svijeta da nije onih koji u Crnoj Gori čine uporište velikodržavnih aspiracija i nacionalne asimilacije, i koji tako ne dozvoljavaju da dva susjedna naroda žive u miru i prijateljstvu. Slično je i sa onima koji odlaskom iz Crne Gore nedostatak sopstvenih vrijednosti pokušavaju karikaturalno da zamijene tuđim identitetom, stvarajući od sebe moralne kreature. (Pobjeda)
