Popović je saopštio da su na konkursu dobili 25 hiljada eura za publikovanje šest brojeva časopisa "Ars" i 12 hiljada eura za prevod i štampu četiri knjige stranih autora i dvije antologije, američke i albanske poezije.
"Prema potpisanom ugovoru Ministarstvo kulture je OKF-u, najkasnije do kraja juna, trebalo da isplati ugovorenu sumu, kako bismo u cjelini realizovali projekte do kraja godine. Za razliku od ranijih godina, novac za produkciju nekomercijalnih izdanja nijesmo dobili do danas, a ministar Konjević poručio je da OKF-u neće odobriti isplatu, jer je 'čuo da ga direktor OKF-a ogovara u kafani'?! U početku smo vjerovali da je posrijedi šala, jer je Konjević naimenovan u prijelaznu Vladu da sprječava zloupotrebe, a ne da ih sam čini!? Ali, poslije četiri mjeseca njegovog ministrovanja i pet naloga za isplatu Ministarstva kulture koje je on ignorisao, shvatili smo da se trenutni ministar finansija uključio u jednu vrstu specijalnog rata, koji se duže vrijeme vodi protiv naše izdavačke kuće. Ministar Konjević, voljno ili nevoljno, pristao je tako na svoju javnu kompromitaciju, kako bi još jednom pokazao zahvalnost i lojalnost Ranku Krivokapiću, koji mu je omogućio da ministruje u resorima policije i finansija. Moć tih fotelja zasljepljuje i domicilne karijeriste, kamoli one poskitane, prognane sa svojih ognjišta", navodi se u saopštenju.
Krivokapić, tvrdi Popović, ima više razloga od Konjevića da onemogući rad OKF-a.
"Jer je direktor naše izdavačke kuće još prije tri godine prozrio njegovo konvertitstvo – koje je preraslo u izdaju tradicionalne nacionalne politike SDP-a i potpuni gubitak svake političke orijentacije! To je socijaldemokrate dovelo u inferiornu poziciju čak i u odnosu na Andriju Mandića, Gorana Danilovića, Srđana Milića i Miodraga Lekića, za koje je, prethodno, završio lavovski posao u destabilizovanju Vlade, i uvođenju Crne Gore u opasnu političku krizu.
No, nije sujeta glavni razlog koji pokreće Krivokapića – sujeta je, kao i sve drugo, varljiva kod Ranka Krivokapića – da uništi OKF: on je čovjek lišen postojanih mišljenja, snažne volje i častoljublja. Omladinski titoistički apartčik, koji je sticajem okolnosti i lobiranjem DPS-a, postao predsjednik SDP, u srednjim godinama dobio je iznenadni napad mesijanstva, i zamislio sebe kao hibridno duhovno-političko ukazanje Ben Guriona i Dalaj Lame (Mesijanske ideje snažnih ličnosti znaju ponekad biti na granici tragičnog i veličanstvenog, dok umišljene veličine uvijek glavinjaju između farsičnog i komičnog). Kod ljudi bez svojstava sve je promjenjivo osim bestidnosti: iole osjetljivijem čovjeku bilo je gadljivo slušati neumjereno Krivokapićevo veličanje Mila Đukanovića, ali još je degutantnije što on danas od tog poltronstva pravi junačka djela.
Ergo, čim je Krivokapić iskočio ispod Đukanovićeva skuta, kako to obično biva kod osoba ovakvog mentalnog i moralnog profila, napravio je kopernikanski politički zaokret: svi dojučerašnji neprijatelji postali su mu saveznici. Tako se novojotovani turbo Crnogorac, kojega je Amfilohije nazvao krivomozgić preko noći upartio s Danilovićem, najvjernijim Ristovim sljedbenikom. Dakle, Krivokapiću koji se svim silama bori za goli politički opstanak – da sebe i Raška nekako ugura u novi saziv Skupštine – ne bi samom palo na pamet da uništi jednog izdavača knjiga", smatra Popović.
Popović je saopštio da je Krivokapić "zadatak" dobio od Miodraga Perovića i Željka Ivanovića.
"Od vlasnika koncerna 'Vijesti', svojih novih patrona kojima je glavačke uletio u naručje nakon što su ga ostavili Đukanović i Hojt Brajan Ji, pošto se upokojio Butros Butros Gali, a zla vatikansko-kominternovska struja uspjela detronizovati 'prvog Slovena na mjestu predsjednika OEBS-a'. Šalu na stranu, Krivokapić je zapravo još jedna žrtva mobinga dvojice beskrupuloznih medijskih tajkuna, koji su doskora surovo ismijavali njegovu snishodljivost prema predsjedniku DPS-a (Vlasnici 'Vijesti' su se posprdno pitali je li Krivokapić 'zatrudnio s Đukanovićem'). Ovaj pakt ima i literarnu potku, jer Krivokapić ne samo da nije pokazao minimum prisebnosti i častoljublja u odnosima s vlasnicima 'Vijesti', nego je još i zavolio svoje mučitelje, pokazujući djetinju ovisnost o dvojici medijsko-finansijskih predatora i to u trenutku kada ga guraju na marginu političke scene, eliminišući njegov SDP iz svih koalicionih kombinacija opozicije", navodi se u saopštenju Popovića.
OKF je, kako tvrdi njegov direktor, na meti “Vijesti” i “Monitora” iz najmanje dva razloga.
"Zbog publikovanja polemičke knjige Šekija Radončića 'Anatomija jedne hajke', u kojoj autor piše o finansijskim i novinarskim zloupotrebama i nepočinstvima vlasnika koncerna i njihovih urednika, kao i zbog salijerijevske, patološke mržnje Balše Jevremovog Brkovića, urednika kulturne rubrike dnevnika 'Vijesti' prema direktoru OKF-a.
Glasila Perovića i Ivanovića klevetničku kampanju protiv OKF-a provode prevashodno da disciplinuju ostale izdavače, pisce i novinare, da se još neko ne bi usudio da nešto kritički objavi protiv njih. Ova dva junaka patricijskog roda iz Morače i Mrčajevaca, sistematski provode jedan oblik medijsko-propagandnog terora.
Agitprop 'Vijesti' kombinacijom ucjena i kleveta utjerali su strah u kosti raznim ministrima, direktorima javnih ustanova, biznismenima, sudijama, tužiocima, policajcima, opštinskim činovnicima, anonimnim ljudima... Na isti način na koji su, služeći Milu Đukanoviću, koji ih je osnovao i finansirao, nekad udarali po protagonistima Miloševićeve velikosrpske politike – ali i po Slavku Peroviću zbog identične politike koju oni trenutno zastupaju – danas se isto tako beskrupulozno obračunavaju s bivšim prijateljima, donatorima i saveznicima, primjenjujući najopskurnije oblike crne propagande, koji se hrani različitim gadostima.
Da ne bi u Crnoj Gori nijedna vrijednost ostala čista i neukaljana, 'Vijesti' na svom portalu objavljuju komentare u kojima sportske reprezentacije Crne Gore denunciraju kao produžene ruke DPS-a, a njihovi novinari u naručenim tekstovima izvrgavaju podsmjehu Nikolu Janovića, koji je najuzorniji i jedan od najuspješnijih naših sportista. Na jednako nizak način napadaju televizijsku seriju 'Božićni ustanak', darovitog reditelja i scenariste Željka Sošića, proglašavajući je diletantskom i udvoričkom prije nego što je i završeno snimanje posljednje klape.
Urednici 'Vijesti' i 'Monitora' u difamiranju i demonizovanju OKF-a otišli su i korak dalje, koristeći metode tipične za staljinistički agitprop", dodaje Popović.
On je saopštio i da je "glavni kreator te kukavičke kampanje" Balša Brković.
"Nekadašnji član redakcije 'Arsa', aktuelni ministar kulture u sjenci pokreta URA. Dakle, mlađi Brković je načinio index librorum prohibitorum, spisak zabranjenih imena koja se u javnim medijima njegovih gazda, mogu pojaviti u negativnom kontekstu. Brković junior možda i neće stvoriti pamtljivo književno djelo, ali se ne mora bojati za počasno mjesto u istoriji crnogorskog bešćašća. Jer, urednik kulture 'Vijesti' dosad je pokazao neuporedivo veću bezobzirnost i podlost nego literarnu kreativnost i imaginaciju. Iz autorizovanih intervjua i tekstova objavljenih u 'Vijestima' briše imena pisaca koji mu nijesu po volji, ignoriše njihove javne aktivnosti, nove knjige, prijevode na strane jezike, književne prezentacije, nagrade…
O stepenu duhovne i moralne bijede mlađeg Brkovića možda najzornije svjedoči činjenica da 'Vijesti' nijesu objavile izvještaj sa komemorativne sjednice povodom smrti Sretena Asanovića, samo zbog toga što je jedan od govornika na komemoraciji bio Milorad Popović. Kad bi neko za pedeset godina pisao o crnogorskoj književnosti i izdavaštvu između 2011-2016. godine, na osnovu izvora 'Vijesti' teško da bi išta valjano saznao o ovdašnjoj literarnoj sceni: od 150 knjiga koje je OKF objavio u posljednjih pet godina našao bi tek jedan ili dva naslova u kojima se pominje jedan od dvojice Brkovića.
Da ironija bude veća OKF je bio izdavač i 'Privatne galerije', jedine knjige Balše Brkovića, koja ima kakve-takve reference od strane stručne kritike, a Milorad Popović je bio predsjednik žirija 'Miroslavljevo jevanđelje', koja je nagradila ovaj roman (Ovo je jedina književna nagrada koju je dosad dobio Balša Brković). Krimen Balše Brkovića, kada je u pitanju pokušaj uništenja OKF-a, te blaćenje, podmetanje i prešućivanje relevantnih pisaca i njihovih književnih djela, neuporedivo je teži nego što su to nesojluci Perovića, Ivanovića, Krivokapića, Konjevića, jer njega bi trebalo da obavezuje barem cehovska solidarnost: esnafski moral, kao najniži oblik morala, postoji kod noćnih dama, trgovaca na zelenoj pijaci, soboslikara, arlekina… valjda i kod pisaca.
Teško je i zamisliti veću bešćutnost i niskost nego ignorisati publikovanje toliko važnih knjiga: od prešućivanja knjiga do njihove zabrane i hapšenja njihovih autora samo je korak. I zato postoje valjane indicije da bi pisci koji su se nešto zamjerili Brkoviću junioru i njegovim gazdama, u drugim političkim okolnostima doživjeli sudbinu Vjenceslava Čižeka, Borisa Jovančića, Branka Banjevića, Boža Vuksanovića, Dreka Popovića, koji su pedesetih godina prošlog stoljeća, zbog denuncijacija njegovog tate, dopanuli teške robije", navodi se u saopštenju.
OKF-u je, tvrdi Popović, zbog "drske diskriminacije Raška Konjevića" nanijeta finansijska i profesionalna šteta.
"Iako ga javna funkcija ministra finansija obavezuje da sve korisnike državnog budžeta tretira ravnopravno, bez obzira na njihovu političku, nacionalnu i drugu pripadnost, on se ponaša kao da je državni novac njegova ušteđevina koju je donio iz Bosne. Stoga ćemo, ukoliko nam se u roku od sedam dana ne uplati odobreni novac, biti primorani podnijeti krivičnu prijavu protiv Raška Konjevića, zbog zloupotrebe službenog položaja", zaključuje Popović u saopštenju.
rtcg.me
