Piše: Gojko MAKSIMOVIĆ
Crnogorsko finansijsko tržište u poslednjim godinama karakteriše velika likvidnost bankarskog sektora, koja se ne može riješiti bez implementacije novih finansijskih instrumenata. Naime, pritisak konkurencije na domaćem tržištu i pad cijene obezbjeđivanja izvora finansiranja na međunarodnom tržištu, doveli su do značajnog pada pasivnih kamatnih stopa – kamata na depozite jer bankama nisu potrebna dodatna sredstva i pada aktivnih kamatnih stopa -posebno u segmentu finansiranja stambenih kredita kao i odobravanja kredita za najkvalitetnije i „velike“ klijente.
Država se zadužuje po većoj stopi od građana: Navedena situacija dovela je do stvaranja i nelogičnih situacija, gdje se država Crna Gora zadužuje po većim kamatnim stopama, na kraći period – do 5 godina, nego što su stope zaduženja sektora stanovništva po osnovu stambenih kredita sa periodom otplate od 15 godina, i privrednog sektora (najkvalitetniji i “veliki” klijenti banaka se kreditiraju sa povoljnim kreditima čiji je rok dospijeća do 7 godina), a pravilo je da država predstavlja najkvalitetnijeg dužnika i da se kreditiranje države smatra najmanje rizičnim.
Navedene nelogičnosti se mogu korigovati samo kroz aktivnu ulogu države i kreiranje finansijskih instrumenata. Na taj način, siguran sam da bi se dugoročno obezbijedili jeftiniji izvori finansiranja budžetskih deficita – što je u interesu kako svih građana tako i svih poslovnih subjekata koji obavljaju poslovanje u našoj državi.
Emitovane obveznice: Početkom ove godine emitovali smo euroobveznice na međunarodnom finansijskom tržištu u iznosu od 300 miliona eura, koje su prodate uz diskont i nosile su efektivnu kamatnu stopu od oko 6%. Nakon pola godine trgovanja u sekundarnoj trgovini (na međunarodnom vanberzanskom tržištu), cijena navedenog instumenta je značajno porasla, što je dovelo i do pada prinosa, koji se sada kreće u iznosu od oko 4,3%. Na navedenoj osnovi, ulaganjem u kupovinu crnogorskih euroobveznica, investitori su za period od šest mjeseci ostvarili totalni prinos (pripadajuća kamata na obveznicu i rast cijene) za koji možemo reći da je neočekivan i iznad prosjeka.
Država da se zaduži na domaćem tržištu: Postojanje ogromne likvidnosti u bankarskom sektoru, uz istovremeni pad kamatnih stopa, dobar je pokazatelj da država može i treba ozbiljno da računa na opravdanost kreiranja i plasiranja državnih obveznica na domaćem tržištu kapitala. Naime, ukoliko bi sagledali već navedene podatke, jasno možemo zaključiti da kreditiranje na međunarodnom tržištu zavisi direktno od trenutnih uslova na tržištu, na koje i mnogo veće i ekonomski snažnije države od Crne Gore ne mogu uticati. Na domaćem finansijskom tržištu, država može kontrolisati cijenu koju plaća prilikom zaduženja i prilagoditi je stvarnom stanju na finansijskom tržištu. Neuposleni depoziti za banke predstavljaju samo trošak, te bi se kroz pravljenje projekcija lako mogla napraviti ciljna cijena zaduženja države. Ona nikako ne može značajnije odstupati od cijene zaduženja sektora stanovništva ili privrede na kraći rok.
Ukoliko sagledamo podatak CBCG, da su ukupni iznosi depozita na kraju jula tekuće godine oko 2,7 milijardi eura, a da su isti prema podacima CBCG oročeni na period od 3 do 5 godina po prosječnoj kamatnoj stopi od 2,61% za privredu, odnosno 3,49% za stanovništvo, jasno se može donijeti zaključak da postoje uslovi za emisiju domaćih obveznica, uz ostvarivanje cijene zaduženja koja bi bila značajno niža u odnosu na cijenu koja je postignuta u martu mjesecu tekuće godine (6%).
Postoji agregatna tržanja za 100 miliona: Kao tržište u stalnom smo kontaktu sa investitorima, kako sa domaćeg tržišta kapitala tako i iz regiona i na osnovu inputa koje smo dobili možemo reći da trenutno postoji agregirana tražnja za kupovinu državnih obveznica u iznosu od 80 do 100 miliona eura. Kamatna stopa koja bi se postigla predstavljala bi najjeftinije zaduženje zaključeno u ovoj godini, što je u interesu svih. Jeftinije zaduživanje države, dovešće i do jeftinijeg zaduživanje sektora stanovništva i privrede, čime će doći do boljeg i većeg upošljavanja kapitala.
Pored navedenog, efekti koji bi se postigli sa emisijom bili bi vidljivi i u drugim segmentima. Bez razvoja finansijskog tržišta nema ni ekonomskog razvoja države, a kreiranje finansijskih instrumenata i širenje ponude na tržištu dovodi do razvoja tržišta kapitala. Kroz implementaciju „bezrizičnog“ finansijkog instrumenta, smatram da bi se dugoročno stvorili uslovi za vraćanje povjerenja u tržište kapitala. Pozitivno iskustvo ulaganja u državne obveznice, uz ostvarivanje manjih iznosa prinosa, pospješilo bi investitore sklonije riziku da se okrenu i „rizičnijim“ hartijama od vrijednosti. Sa sigurnošću se može reći da bi uspješno prikupljanje kapitala na tržištu od strane države bio dobar primjer i putokaz kojim bi krenuli i ostali privredni subjekti. Uspješnost emisije državnih obveznica je preduslov aktiviranja i sekundarnog tržišta obveznica.
Ulaganje u državne obveznice isplativo: Ulaganje u državne obveznice sektoru stanovništva predstavlja dobru alternativu u odnosu na oročenje sredstava kod banaka. Prednost ulaganja u obveznice je izražena pogtovo u trenucima kada su subjektu potrebna likvidna novčana sredstva. Kod većine ugovora o depozitu, sa razročavanjem prije vremena gubi se „zarađena“ kamata do momenta razročenja, dok se kod obveznica kroz prodaju na sekundarnom tržištu dobija pripadajuća – zarađena kamata. Sva tržišta kapitala u regionu najveći dio aktivnosti poklanjaju emisiji državnih obveznica, jer je to najvažniji instrument za stabilnost I održivost tržišta kapitala. Na tržištima kapitala u Srbiji i Bosni i Hercegovini, od početka godine od ukupno ostvarenog prometa oko 80% se odnosnilo na trgovinu državnih obveznica; dok je na tržištima u Hrvatskoj i Makedoniji, navedeno učešće oko 30%.
Ukoliko se ignoriše trenutno raspoloženje investitora za ulaganje u državne obveznice, odnosno ukoliko ne bi došlo do emisije obveznica na domaćem tržištu, potencijalni investitori će pronaći alternativna rješenja za svoja ulaganja, ali će javne finansije bile uskraćene priliva jeftinog novca, a domaće tržište kapitala zanemareno i izloženo udarima novih i dubljih nelogičnosti.
Kao i u ostalim životnim oblastima tako i u finansijama treba iskoristiti povoljan momenat. Na tržištu kapitala sada je pravi momenat da se kreira I realizuje proizvod – domaći finansijski instrument, koji će zadovoljiti potrebe svih aktera, jer imamo sve pretpostavke: potrebu emitenta-države, interesovanje kupaca - investitora itd. Na cijenu i kontrolu kvaliteta domaćih proizvoda možemo uticati, a bez domaćih proizvoda, pa bili oni i finansijske prirode, nema ni razvoja cjelokupne ekonomije jedne države. Emisije državnih obveznica i ulaganje u njih smatra se polazištem u stvaranju slike povjerenja u funkcionisanje države, te smatram da visoki stepen povjerenje investitora koji je prisutan treba formalizovati. (Autor je izvršni direktor Montenegroberze)
