Prema njenim riječima, u budućnosti se samo može govoriti o manje ili više izglednim scenarijima, odnosno blažim i ektremnijim proračunima posljedica podizanja globalne temperature, među kojima su, nažalost, ovi posljednji realniji s obzirom na trendove emisije gasova koji dovode to efekta staklene bašte i i otapanja leda.
- Nema dvojbe, ili da se preciznije izrazim: 99% naučnika (klimatologa) smatra da je globalno otopljavanje u posljednjih 50-ak godina uzrokovano ljudskim aktivnostima, u najvećoj mjeri ispuštanjem ugljendioksida (stakleničkog plina) u atmosferu. Efekt staklene bašte (ili staklenika) nije nova fizika (efekt je otkriven još u 19. stoljeću) tako da se sa daljim ispuštanjem stakleničkog plina može samo očekivati da će se globalno otopljavanje nastaviti – ističe Valentina Radić.
POBJEDA: Što pokazuju mjerenja, kolika je koncentracija ugljendioksida u atmosferi i što je uzrokuje?
RADIĆ: Koncentracija ugljendioksida instrumentalno se mjeri od sredine 20. vijeka. CO2 je dobro izmiješan plin u atmosferi i srednje vrijednosti pokazuju da njegova koncentracija raste, a nedavno je dosegla brojku 400 ppm (400 molekula na milion molekula vazduha). Ako se uporede analize, odnosno podaci CO2 izmjerenog iz ledenih jezgri antarktičkog leda, ukazuju da su recentne koncentracije CO2 iznad izmjerenih u posljednjih 800.000 godina.
Međuvladin odbor za klimatske promjene (IPCC) izvještava da to nije slučaj samo za CO2 već i za ostale gasove koji izazivaju efekat staklenika: metan i nitrogen dioksid (NO2).
Zanimljivo je istaći da je od početka industrijskog razdoblja (od 1750. nadalje) izmjeren značajan porast CO2 od 290 ppm do današnjih 400+ ppm.
Citiraću peti izvještaj IPCC: ,,CO2 koncentracije su povećane za 40% od predindustrijskog razdoblja, prvenstveno zbog emisija fosilnih goriva, a potom zbog emisija uzrokovanih korištenjem zemljišta. Mora (okeani) su absorbovali oko 30 odsto emitovanog antropogenog ugljendioksida, što je uzrokovalo povećanje kiselosti mora (smanjenje pH vrijednosti) okeana“.
Korištenje zemljišta ovdje većinom znači sječu šuma. Povećanje atmosferskog CO2 bazira se na mjerenjima iz lednih jezgri i instumentalih mjerenja.
Apsorpcija takozvanog stakleničkog plina u okeanu izračunata je numeričkim modelima i iz instrumentalnih mjerenja. Dio preostalog stakleničkog plina (tj. koji nije apsorbovan okeanom) smatra se da je apsorbovan zemljištem (vegetacijom i tlom).
POBJEDA: Kako znamo da je povećanje CO2 i drugih plinova koji izazivaju efekat staklene bašte uzrokovano ljudskim aktivnostima?
RADIĆ: Uz to što imamo dobar izračun koliko je ugljendioksida unešeno u atmosferu i koliko je izmjereno (i to se poklapa), ujedno su tu i drugi indikatori.
Da navedem dva:
1) Instumentalna mjerenja pokazuju da opada udio kiseonika (u omjeru kiseonik-azot) u atmosferi zbog toga što se kiseonik u atmosferi crpi kod izgaranja fosilnih goriva.
2) Instumentalna mjerenja pokazuju da opada relativni udio ugljenikovog izotopa 13C u atmosferi. Izotop 13C je prisutniji u vulkanskim i geotermalnim emisijama nego u emisijama fosilnih goriva i vegetacije, te njegovo opadanje u atmosferi ukazuje da se ne radi o otopljavanju uzrokovanom prirodnim emisijama stakleničkih plinova već upravo ljudskom djelatnošću (izgaranjem fosilnih plinova).
(opširnije u Pobjedi)
foto: novilist.hr
