Kapiten Barselone. Univerzalno prihvaćen kao jedan od najboljih u 21. vijeku. Čovjek koga i Lionel Mesi pogledom traži kad je problem na terenu. Osvajač 30 trofeja. Svih vrjednijih u svijetu fudbala. Bukvalno svih. Strijelac pobjedonosnog gola u finalu Mundijala.
Andres Inijesta.
Fudbalsko božanstvo. Ali čovjek prije svega. Čovjek koji trpi kao i svako drugi na planeti, iako se to rijetko vidi. Međutim, u novoj biografiji Inijesta je otkrio i tu svoju ljudsku stranu. Nesavršenu. Nekad i tužnu.
Premotajmo film unazad. Godina je 2010, Inijesta poluvolejom u 116. minutu finalne utakmice sa Holandijom postiže gol koji će “crvenu furiju” promovisati u planetarne šampione. Andres u transu. Skida dres, na majici piše: "Dani Harke, uvijek uz nas".
Dani Harke, tragično preminuli štoper Espanjola. Smrt koja je umalo i Inijestu odvojila sa terena. Bio mu je jedan od najboljih drugova. Vijest o njegovoj smrti Inijesti je saopštio Karles Pujol. Godinu dana borba je trajala. I prije samog finala Svjetskog prvenstva crv sumnje je vršljao po glavi. Kad su već svi zaspali, tiho je otvorio vrata sobe, otišao do stepeništa i - trčao. Bio je rovit, ali spreman. Rovit fizički, još više psihički. Harkeova smrt duboko ga je uzdrmala.
"Nije to bila depresija, nikakva bolest. Jednostavno nekakva nelagoda. Kao da ništa nije bilo kako treba", otkriva u biografiji “Umjetnik“, koja danas izlazi na kioske.
Pep Gvardiola je odmah primijetio. Rekao je Inijesti da odšeta sa treninga kad god mu nije dan, ovaj je često koristio tu privilegiju. Gvardiola je čekao te sezone. Andres nije bio isti igrač kao prije povrede koja se maltene podudarila sa Harkeovom smrću. Inijesta sa ove distance priznaje: bio je u slobodnom padu. Nije imao druge, obratio se za pomoć klupskim doktorima, pa i psiholozima. Iako će u “mačo svijetu“ fudbalera rijetki priznati da im je pomoć potrebna.
"Nekad je pomoć jednostavno neophodna. Ti ljudi su profesionalci. Zato su tu", odgovara.
U miru je prevazilazio probleme. Kaže da je bio "žrtva nečega što ga je užasavalo". Saigrači nijesu ni znali. Ni javnost. Tek šest godina poslije tog gola na Svjetskom prvenstvu priznaje da je bio na ivici. I dalje odbija da prizna da je bio u depresiji, ali u novoj knjizi postoji pasus u kome kaže da sada razumije ljude koji počine "locura". Naprave glupost u trenutku ludila. Sada razumije očajnike, uplašene.
"Kad ti nije dobro, proživljavaš neke trenutke koji te udrzmaju, zabrinjavaju... To su teški, neprijatni trenuci... Ali otići odatle u određene ekstreme... Pa, svaki slučaj je poseban".
Konkretno o svom slučaju...
"Postoje trenuci kada ti je um veoma ranjiv. Sumnjaš u sebe. Veoma brzo pređeš iz veoma dobrog stanja u veoma loše. Nijesam baš stigao do trenutka da kažem: ’Odustajem’. Shvatao sam da prolazim kroz delikatne trenutke, ali sam sklonište pronašao u bliskim ljudima i iznad svega fudbalu. Ni u jednom trenutku nijesam poželio da prestanem da igram. Samo to je bio proces. Jednog dana korak naprijed, drugog možda tri ili četiri".
Govori naravno o borbi sa psihičkim problemima. Neko bi rekao - liječenju ili terapijama. Inijesta ne koristi taj termin, ali ne krije da je imao svoje muke.
"Ljudi na fudbalere gledaju kao na nekakva drugačija bića, kao da smo nedodirljivi, kao da nas ništa ne dotiče, da nam se ništa ne dešava. Ali i mi smo ljudi. Privilegovani naravno, ali u suštini isti ljudi kao i svi drugi. Nijesmo mučenici. Mnogi bi se mijenjali sa nama. Svaki posao ima svoje teškoće. Moj otac, zidar, svaki dan se peo na skelu, prihvatao rizik. Isto je i sa šoferom kamiona ili bilo kojim drugim poslom. Kod fudbalera se zna: rasteš uz pritisak, kritike, jačaš. Ubijeđen sa da mnogi ne bi izdržali".
Inijesta je odavno navikao. Porodičnu kuću je napustio kao 12-godišnjak. Prvu noć u čuvenoj La Masiji i dalje smatra za najstrašniju u životu. Plakao je u ćošku dok su roditelji odlazili u starom fordu koji se uvek gasio.
“Ne želim da sada ljudi kažu: ’Vidi ga, jadničak’. Daleko od toga. Samo želim da kažem da su osjećanja, životni problemi, isti oni kakve imaju i drugi ljudi. Niko tu nije izuzetak“.
Sa pomenutim golom u Južnoj Africi Andres Inijesta je prebrodio svoje probleme. Kaže da se od tog trenutka ponovo osjećao kao fudbaler. I ne planira da stane.
http://www.mozzartsport.com/
Foto: Action Images
