Mudri Sveti Petar Cetinjski (Petar I Petrović Njegoš) i njegov susret sa dvije čobanice svjedoči o tome da su jedno sudovi Božiji,a sasvim drugo su sudovi ljudski.
Pouka ove priče je da dva zla u jednu kuću nikako ne idu, jer je potreba da se što više ljudi spase i nauči poštenju.
Hođaše Sveti Petar Cetinjski, mitropolit crnogorski, skenderijski i primorski, sa svojim vernim pomoćnikom i đakonom, Crnom Gorom i Brdima, poučavajući narod i upućujući ga na svako dobro djelo. Iskorijenjivao je sujevjerja, mirio zakrvljena bratstva, umudrivao slovesno stado, sudio narodne sporove, nadgledao i ispravljao svoje sveštenike i kaluđere.
Dok je Sveti Vladika cetinjski tako hodio sa svojim đakonom, naiđoše na jednu djevojku čobanicu koja pokraj puta čuvaše ovce. Nazvavši joj “Božiju vjeru”, mitropolit Petar je pozdravi. Vidjevši da je to Vladika cetinjski, ozarena od radosti, djevojka čobanica se lijepo javi Svetom Vladici, nazva mu “Božiju vjeru”, poljubi ga u ruku i sa smjernošću mu se pokloni, zatraživši mu Božiji blagoslov.
Mitropolit Petar je od puna srca blagoslovi i odmah produži svoj put. U isto vrijeme bi mu veoma milo što djevojka onako smjerno i radosno pokaza poštovanje prema svome vladici. Ali, kad se malo udaljiše, reče Sveti Petar: Da Bog da te zli narocićerali, čestita đevojko! (Narok je narodni izraz za sreću)
Začudi se đakon ovim riječima Svetoga, ali iznenađen i pometen njihovim sadržajem, ne smije u taj čas ništa da ga upita. Poslije nekog vremena pređoše Sveti Petar i vjerni mu đakon preko jednog većeg brda i sretoše drugu djevojku čobanicu kako čuva ovce. I ovoj djevojci Sveti Petar nazva “Božiju vjeru” i pozdravi je. Ova pak djevojka čobanica nit mu nazva “Božiju vjeru”, nit mu priđe za blagoslov, već ga mrzovoljno pogleda i oćuta.
Sveti Vladika, začuđen njenom drskošću i neznanjem, tužno je pogleda i nastavi svojim putem. Ali, kad se malo udaljiše reče SvetiPetar: Da Bog da te dobri naroci ćerali, nesretna đevojko!
Ovo vladičinom đakonu bi još čudnije pa, iako sav zbunjen i pomalouplašen, osmjeli se da upita Svetog Petra: Sveti i čestiti vladiko, kumim te Bogom velikijem, objasni mi zašto onu dobru i pobožnu đevojku čobanicu koja ti i Božiju vjeru nazva, i pokloni ti se, i ruku ti cjeliva, onako grdno blagoslovi, a ovu opaku i mrzevnu ovako lijepo. Đe je tu pravda i smisao, sveti vladiko?
Zastade na trenutak Sveti Petar, nasloni se na svoj vladičanski štap, pa blago pogledavši na svoga duhovno uznemirenog đakona, mudro i mirno mu odgovori:
“Dobri moj i vjerni đakone, jedno su sudovi Božiji, a drugo su sudovi ljudski. Zato se treba uvijek moliti, presveto ime Isusovo prizivajući; uvijek Božijim očima gledati i Božijim umom rasuđivati. I sam znaš šta je napisano u Svetome Pismu da Bog želi da se svi ljudi spasu i dođu u poznanje Istine. Stoga, onako blagoslovih one dvije đevojke, sa jednim dubljim ciljem i sa dobrim mislima i željama.
Poželjeh, dakle, od Boga da se ona prva i čestita čobanica ubrzo uda i pođe za čovjeka teška i srdita. Da je na taj način zli naroci ćeraju, a sve sa ciljem da ih ona pobjeđuje svojom ljubavlju i svojim smirenjem ičestitošću. Ovo rekoh kako bi se njenom vrlinom njen budući čovjek Bogu obratio, te da bi se i ona sa njim kao i njihova buduća čeljad spasili i na dobri put u život vječni otišli. Jer zemaljska je sreća varljiva i prolazna, a nebeska istinska i neprolazna.
Ovu drugu, ojađenu i nesretnu đevojku, onako blagoslovih sa mišlju i željom dase ubrzo uda za čovjeka blaga i pobožna, da je na taj način dobri naroci ćeraju, ne bi li se nekako i ona, uz pomoć vrline njenog čovjeka, popravila i dušu spasila. I da bi im buduća čeljad imala dobar primjer u domu, jer nije dobro da iko od ljudi na zemlji propadne i ode u vječnu muku i pogibao. Stoga je najbolje da makar jedno od supružnika bude čestito i blage naravi, kako bi njegovom pravednošću i dobrotom bila preobražena na dobro i čitava kuća. Da bi se što više ljudi spasilo i poštenju naučilo.
Ovo su ti bili moji blagoslovi i moje želje i misli, dobri moj i vjerni đakone, jer dva zla ujednu kuću nikako ne idu, a ako je barem jedno od supružnika smjerno i čestito, daće Bog, pa će i čitava kuća na dobro poći i oporaviti.”
Čuvši ovako premudar odgovor Svetoga Petra, đakon se zadivi njegovim riječima iostade bez ijedne nedoumice u srcu. Videvši pak, da je svoga đakona potpuno uspokojio, Sveti Petar Cetinjski se gledajući ga svojim dubokim i mudrim pogledom, blago i zadovoljno nasmiješi, te obojica odmah nastaviše svoj put prohodeći Crnom Gorom i Brdima i poučavajući narod Božijoj veri i Božijoj istini.
Zapisao iguman manastira Svetog Nikole na Vranjini, jeromonah Petar (Dragojlović).
(Montenegroclick)
