Na srpskom kriminalnom radaru pojavljuje se početkom devedesetih, a prvi veliki slučaj u kojem se pominje njegovo ime jeste ubistvo Gorana Marjanovića, zvanog Goksi Bombaš, 1995. godine na Zvezdari. Prema optužnici koja će uslijediti tek godinama kasnije, Joca Amsterdam je angažovao dvojicu tjelohranitelja, tada aktivnih policajaca, da za 50.000 maraka ubiju Goksija.
Veza sa službama
O svojim kontaktima s različitim bezbjednosnim službama u Srbiji, Jocić je sam naširoko govorio.
Najviše u sudnici Specijalnog suda, gdje je 2010. naveo da se devedesetih bavio „patriotskim poslovima za državu“, da je imao „tajni dil“ o izvozu nuklearnog otpada u okolinu Zagreba iz Holandije. Kako je rekao, „potom je uslijedio šverc, pa istraživanje mudžahedinskih ćelija u Bugarskoj“.
Holandija i Bugarska
Još devedesetih je Jocić „globalizovao“ svoje poslove i otišao u Holandiju, gdje je odranije imao dobre kontakte, ostvarene posredstvom DB-a.
Holandsko narko-tržište pokazalo se kao odlična prilika za nelegalni biznis koju Jocić nije propustio. Kada je početkom 2000. protiv njega podignuta optužnica, pobjegao je u Bugarsku. U komšiluku se danas izvještavalo o njegovim vezama s tadašnjim gradonačelnikom Sofije, sadašnjim bugarskim premijerom Bojkom Borisovom. Uzalud - uhapšen je u avgustu 2002. i izručen Holandiji.
Istini za volju, uprkos brojnim saznanjima, nijedna policija, uključujući i holandsku, tvrdnje o Joci i pošiljkama kokaina nije uspjela da dokaže.
Ubistvo novinara
Izručen je 2006. Srbiji zbog ubistva Goksija Bombaša, ali je izašao iz pritvora uz jemstvo od 300.000 eura. Uhapšen je ponovo 2009. zbog umiješanosti u likvidaciju Ive Pukanića, vlasnika hrvatskog nedjeljnika „Nacional“, i to navodno u ime švercera cigareta iz devedesetih.
Ipak, prema pravosnažnoj presudi, na kraju je ispalo da nije kriv. U međuvremenu, dočekao je presudu za podstrekivanje na ubistvo Goksija, zbog čega je osuđen na 15 godina zatvora.
Privatizacije u Srbiji
Jocić je svoj istančani, „dalekovidi“ duh za nelegalni biznis pokazao i učešćem u privatizacijama nekih od državnih preduzeća u Srbiji.
Pravi skandal izazvao je kada je 2007. godine preko svojih zastupnika učestvovao na aukciji u Agenciji za privatizaciju. On, ipak, nije kupio preduzeća „Kneževac“, „Loznica“, Beogradski vunarski kombinat, „Vopex“ i druga za koja je bio zainteresovan - bilo mu je skupo. Osim s javnim kupovinama, njegovo ime dovodilo se u vezu s brojnim kupcima iza kojih se tvrdilo da stoji upravo on.
Osnovao stranku
I dok služi zatvorsku kaznu u požarevačkoj Zabeli, Jocić ne gubi vrijeme.
Nedavno je osnovao političku stranku koju je nazvao - Pokret za pravdu i dostojanstvo.
Prema riječima njegovih advokata, do predstojećih predsjedničkih izbora planira da skupi 10.000 potpisa od robijaša širom Srbije kako bi na izborima izašao na crtu Tomislavu Nikoliću.
„Moja moć je u mojim poznanstvima“
Da Jociću teško što promiče govori i jedno od njegovih svjedočenja na suđenju za ubistvo Iva Pukanića.
Na pitanje sudije što je izvor njegove finansijske moći, odgovorio je: „Moja poznanstva. Ja sam spajao biznismene i to sam naplaćivao. I tada sam govorio ljudima u Srbiji da će doći zakon o oduzimanju imovine, da vode računa što rade, ali mi niko nije vjerovao“, svjedočio je Jocić, a finansijska istraga kojom mu ništa nije oduzeto to je potvrdila.
On će se na slobodi naći već 2020. godine.
Svi Jocini kumovi
Jocić je u podzemlju poznat i kao osoba s najviše kumova, od kojih su mnogi ubijeni. Srđan Miranović ubijen je 2006. u Podgorici, u sukobu s holandskim podzemljem. Uglješa Aranitović ubijen je 2008. u centru Beograda, vjeruje se u sukobu s klanom Luke Bojovića.
Nišlija Dragan Ilić, koji živi u Argentini, smatra se vezom s kokainskim kartelima. Slobodan Đurović osuđen je u Hrvatskoj na 25 godina zbog ubistva Iva Pukanića.
Blic.rs
