Razgovarali smo s predsjednikom Jevrejske zajednice Crne Gore, Jašom Alfandarijem, kao doprinos prisjećanju na naslijeđe jevrejske religije i kulture. Alfandari za portal Antena M govori o jevrejskoj zaostavštini svijetu, ali i crnogorskoj kulturi.
Objašnjava antisemitski diskurs i stereotipe koji vjekovima kruže o Jevrejima, kao i fenomene da Izrael ima više tehnoloških start-upova nego li cijela Evropa ili zašto su Jevreji najbolji komičari:
ANTENA M: Ima li u Crnoj Gori jevrejskog naslijeđa kojeg nijesmo svjesni ili ne čuvamo na pravi način?
Mnogo ljudi u Crnoj Gori ne zna, što mi je uvijek čudno da je najpriznatiji umjetnik i fotograf u Evropi na prelazu vjekova, Rudolf Mosinger radio u Crnoj Gori. Školovao se i putovao po Beču, Parizu, Budimpešti, dobijao nagrade, a u Crnu Goru je došao 1910, da napravi slike kraljevske porodice i ovjekovječi krunisanje kralja Nikole.
Ovaj poznati jevrejski umjetnik napravio je tom prilikom i sedam albuma, koje je kralj kasnije poklonio zetovima. Mosinger je takođe napravio prvu seriju razglednica iz Crne Gore, kao i posebnu seriju poštanskih markica. Imale su motive Luke Bar, kralja Nikole i tako dalje. U Narodnom muzeju Crne Gore stajale su markice, a nijesu znali ko ih je pravio.
Dvije glumice Nacionalnog pozorišta takođe su šezdesetih i sedamdesetih godina imale zapažene uloge na ovdašnjoj kuturnoj sceni - Beba Šarkić i Zlata Raičević. U svakom slučaju, te tri osobe jevrejskog porijekla su u relativno kratkom vremenskom intervalu – nepunih stotinu godina, ostavile veoma jak umjetnički pečat na crnogorsku kulturu.
ANTENA M: Djeluje kao da su nesrećne istorijske okolnosti učinile da zaboravimo vrijednosti jevrejske kulture, jer nam prirodno prva misao bude holokaust. Da li se Vama čini da zbog toga ili možda i stereotipa o Jevrejima, društvo nema dovoljno informacija o naslijeđu koje su Jevreji podarili čovječanstvu?
Pa i ne zbog holokausta u tolikoj mjeri, koliko zbog svjetskih teorija zavjere da Jevreji pokušavaju da unište svijet, a pogotovo slovensko-ruski živalj. Danas postoje pisci koji su se posvetili samo tome. Izdaju knjigu svake godine, uvjeravajući kako Jevreji globalni negativci i šireći neke stereotipe o jevrejskom kapitalu.
Znamo da se prosječan čovjek ne bavi istraživanjem, on za to nema vremena. Tako mu se serviraju stvari koje su pitke, čitljive i lako prihvatljive. Ko će to sad da provjerava? Čovjek jednostavno pročita samo ono što mu portali serviraju.
Internet vam ne nudi ono što nijeste tražili, a kultura se danas svela na tastaturu. Doprinos Jevreja kulturi je neizmjeran – u slikarstvu, muzici, umjetnosti, filozofiji… Ali zbog ovoga, svijet je dobio lošu predstavu, jer se sve okrene na pežorativno. A mi smo se umorili od toga da se neprekidno branimo.
ANTENA M: Ima li u Crnoj Gori dovoljno događaja koji promovišu i čuvaju jevrejsku kulturu i religiju?
Mi smo organizovali Jevrejsku zajednicu onako kako smo mislili da treba i uklopili se, rekao bih - našli svoje mjesto pod suncem. Nemamo velike pretenzije, ne bavimo se lokalnom politikom. Kao i svi drugi građani, imamo pravo i obavezu da glasamo, ali zajednica nije politički opredijeljena. Mi samo želimo da opravdamo povjerenje kao građani.
Postojimo već pet godina i mi smo Crnu Goru postavili na jevrejsku mapu svijeta. Prije šest godina sam objašnjavao gdje je Crna Gora, niko nije mogao da nas nađe. A sada organizujemo Istočnoevropsku konferenciju jevrejskih zajednica, na kojoj prisustvuje 16 država svake godine i koja je kruna našeg djelovanja.
Mi ne dovodimo investitore, nego pravimo spojeve. Na državi je da nastavi te spojeve. Najvažnije ličnosti jevrejske dijaspore smo doveli u Crnu Goru i samo da oni prenesu glas kako je ovdje lijepo, i više je nego dovoljno.
Radimo ono što je u našoj moći i proglašeni smo za najaktivniju zajednicu u Evropi. Imamo biblioteku sa nekih 6000 naslova, izdavačku djelatnost, dajemo časove hebrejskog, imamo sinagogu – malu, priručnu istina, ali je ipak imamo.
Jaša Alfandari
ANTENA M: Znaju li ljudi da je danas život nezamisliv bez otkrića u medicini, fizici…, koje su upravo dali Jevreji kroz istoriju? I gdje je uzrok tog neznanja?
Ljude to ne interesuje, ne žele time da se bave. Pitajte bilo kojeg Crnogorca da navede pet nobelovaca. Reći će Ivo Andrić, Ivo Andrić i Ivo Andrić. Eto tri. A kamoli da poznaju jevrejski doprinos, koji je ogroman. Ukupno je na primjer, trenutno u svijetu oko 16 miliona Jevreja, a više od 20 Nobelovih nagrada dobili su upravo Jevreji. Zbog tih stereotipa, međutim, čućete uglavnom: „Oni su te nagrade kupili“. Pa što ih i drugi nijesu kupili kad se to kupuje?
Danas je vidim jako aktuelna politika bojkota izraelskih proizvoda. Takozvani BDS je vrlo in sada. Ljudi ne razmišljaju da ne bi mogli da funkcionišu ako ćemo tako. Mi danas koristimo računare, ljekove i stotinu drugih stvari koje su izumi jevrejskog naroda. Eto npr. Intel, koji u sebi ima većina kompjutera na tržištu je bila izraelska firma.
Jevrejska kultura, međutim, nije bila opterećena zavjerama. Nekako je genetski oblikovana da pripada svima. Baš kao što je Stari Zavjet knjiga koja pripada svima. I upravo su najbolje komedije na svijetu djelo Jevreja, jer znaju da se šale na svoj račun. Holivudske komedije takođe rade uglavnom Jevreji, jer se smiju sami sebi, a to je najzdraviji humor, onaj koji liječi.
Koliko je kompozitora, slikara, reditelja koji su ostavili toliko pečat na svjetsku kulturu… Pa i na balkanskom nivou, odnosno na jezicima ovog regiona jevrejska kultura ostavila je dosta tragova – Kiš, Davičo, Koš. Sve se prepliće, ali to je kultura koju smo mi dali svijetu. A to što svijet ne prepoznaje, to je njihov problem.
komičari Vudi Alen, Karl Rajner i Džoan River
ANTENA M: Može li se reći da je upravo često teška sudbina i rasijanost Jevreja uticala na to da se narod vitalnošću i energijom bori za svoje mjesto u zajednici, pa su odatle nastali zadivljujući rezultati?
Može, zato što su Jevreji bili prisiljeni da napuste domovinu i bili odvajkada protjerivani. Da ne zalazim previše u istorijske polemike, ali dokazano je da su Jevreji došli kao roblje u lancima, a ne zato sto su htjeli da pokore Evropu. Kada su, raspadom Rimskog carstva postali slobodni ljudi, jedino su oni imali staru monoteističku religiju, dok su ostali iz paganstva prešli u hrišćanstvo, te su ostali izolovani.
Kroz istoriju je postojao čitav sistem zabrana čime sve Jevreji smiju da se bave. Nijesu smjeli da se kreću slobodno između gradova, zatvarani su u geta. Zakon nije dozvoljavao zanate, u Srbiji je i ne tako davno – 1938, bilo zabranjeno držanje fabrike hrane. Jevreji su dakle bili prisiljeni da se bave naukom, pisanjem, čitanjem, komponovanjem… Muka ih je tjerala da rade i napreduju.
Izrael je na primjer od osnivanja pod takvim pritiskom. Godine 1973. uveden je embargo, dakle nema uvoza, nema izvoza, zatim je uslijedila inflacija da maltene nema ni proizvodnje šibica. Muka ih ja natjerala od tada pa do danas da razvijaju hi-tech industriju, vojnu industriju… Stalno smo zavisili kad će neki političar u želji da se dopadne drugom, da uvede Izraelu embargo.
Sinagoga u Pragu
ANTENA M: Dan jevrejske kulture slavi se upravo kako bi se podsjetilo na doprinos jevrejske zajednice filozofiji, umjetnosti, sociologiji… Da li su Jevreji ostvarili najviše u vrijeme takozvanog španskog benevolentnog suživota dvije religije koje danas gaje animozitet?
To je bilo zlatno doba suživota sa muslimanima na jugu Španije, kada su Jevreji ostvarili sintezu opšte kulture, naučnih i filozofskih istraživanja, umjetničkog stvaralaštva, obrazovanja, teologije… To je bio Srednji vijek, a dosegnut je vrh filozofije, matematike, zdravog razmišljanja opšte uzev.
Matematika, medicina, filozofija - to je dovoljno jeres po sebi, prvi uzrok da budu protjerani i Jevreji i muslimani, dva naroda koja su propagirala napredne ideje. Kada su se berberski narodi s Magreba povukli u Sjevernu Afriku, i dio Jevreja je pošao sa njima i bili su prihvaćeni bez ikakvih problema.
Kada pak govorimo o animozitetu naspram tog mirnog suživota, rekao bih da svijet nije samo crno-bijelo. Na primjer, krajem šezdesetih u jednom izraelskom gradu podignut je spomenik kralju Hasanu I od Maroka, a to je arapska zemlja. Takođe, na velike jevrejske praznike, član kraljevske porodice Maroka mora posjetiti jevrejsku zajednicu. Stoga, to nije opšti animozitet - ima na desetine primjera.
Osim posljednjih 25 godina, i u Turskoj (i u tu se stvari omekšavaju sada vidim, odnosno poboljšavaju), koja je islamska država, položaj Jevreja je garantovala Porta, odnosno bili su pod zaštitom Sultana. Poznata je priča iz Sarajeva iz 16. vijeka, kada je vezir odlučio da pobije Jevreje. Neko je to šapnuo Jevrejima, a oni Carigradu. Ubrzo je Sultan javio da njih ne smije dirati, tako da ih je on zaštitio od pogroma.
ANTENA M: Kad smo kod Bosne - postoje neki tekstovi koji ukazuju da su sevdah sa ovih prostora i ladino muzika jako slični, zbog tuge koju nose naši narodi iz prošlosti, a u tu grupu se svrstava i „španski sevdah – duende“ koji proizilazi iz flamenka. Ima li smisla tragati za takvim paralelama?
Vrlo je moguće. Jevreji su u Bosnu došli iz Španije direktno, dakle ne preko Afrike, Turske i slično. Oni su sa sobom u Sarajevo doveli hranu, književnost, kulturu kakvu su imali u Andaluziji. S time i instrumente. Sevdah se svakako izvodi na instrumentima koji više asociraju na sredozemlje, nego li istok, a slično su utvrdili muzikolozi i kada je posrijedi zapisivanje muzike.
Sefardi su došli sa jednog veoma visokog kulturnog i društvenog nivoa, koji smo spomenuli, u kasabu kakva je prije 450 godina bilo Sarajevo. Moguće da je tu došlo do spoja. Ladino muzika opisuje ili tugu do smrti ili neizmjerno veselje. Nema sredine. I to se vjerovatno prenijelo i u sevdah. Nijesu Jevreji to patentirali, tako da super ako su to uzeli. "Nećemo se oko toga tužiti", kaže u šali Alfandari.
Najpopularnija ladino pjevačica današnjice – Jasmin Levi
ANTENA M: Napustili ste panel o holokaustu prije nekoliko mjeseci zbog komentara predstavnika jedne nevladine organizacije o politici Izraela. Kakve ste stavove kasnije čuli u crnogorskoj zajednici; da li su Vas podržali/kritikovali?
Štampa, druge nevladine organizacije, ambasade… Svi su nas podržali i dobili smo mnogo pisama. Danima su me zvali ljudi koje uopšte ne poznajem da podrže što sam ustao i pošao – obični ljudi iz cijele Crne Gore. Nijesam htio da uplićem državne organe, izborili smo se sami. Izvinjenje od njega stvarno nijesam očekivao, jer je to osoba koja stalno vjeruje da je u pravu. Kako da se izvini, ako ne vidi da je pogriješio.
Ali, nije on partner za repliku. Zamislite osobu koji od snimka događaja napravi transkript, prekrajajući ga kako njemu odgovara. Poslao je to na adrese širom svijeta žaleći se na mene, a onda je bio iznenađen kada smo mi objavili pravi transkript, od početka razgovora, gdje se tačno vidi kako je počela prepirka. On je izbrisao prvih dvadeset rečenica, što je skandal. To su osobe koja traže brza zadovoljstva.
Skočio je kao dušebrižnik i branitelj djece i ljudi u Gazi, a da prvobitno nije ni provjerio o čemu govori. Prikazao je izraelsku djecu u vojnoj uniformi tvrdeći kako se militantna nastojanja Izraela od malena pokušavaju nametnuti, a nije znao da su posrijedi maškare. Zatim je maltene na podvalu počeo da govori nešto što nije bila tema. Ja nemam ništa protiv ni o tome da razgovaramo, ali ne u onoj prilici.
On se kasnije pitao ko je to moj šef, da mu skrene pažnju da prestanem s harangom, premda je on harangu i počeo. I time je dokazao da ne poznaje ustrojstvo jevrejske dijaspore, jer ja nemam šefa. No dobro, takvih je uvijek bilo i to je ispod nivoa i komentarisati. To vam je ono kao kada nabasate na loše društvo, ali kada shvatite nakon pet minuta da je društvo rđavo, ustanete, platite svoje piće i odete.
Ponoviću još jednom nešto što možda zvuči kontradiktorno, ali nije. U Crnoj Gori ima antisemita, ali nema antisemitizma. Antisemitizam je politika, to je bila Titova Jugoslavija na primjer, dakle ide od vrha, od države. A to što ima pojedinaca antisemita, pa dobro…. Ne volim ni ja svakog.
Antena M
