"Davno su rekli da je napad najbolja odbrana, samo se potezi gospodina Žugića ne mogu nikakvim napadom odbraniti.
Simptomatično je što određene medije ne interesuje sve što smo pronašli kao članovi Vlade izbornog povjerenja već se svim silama trude da oni meni, kao, nešto pronađu. Gospodo, ja stojim iza svog rada i protiv nečasnih radnji koje nijesu u interesu Crne Gore nijesam došao da se borim zato što sam na istom nivou kao oni protiv kojih se borim, već baš suprotno.
Moram priznati da me oduševljava istraživačko novinarstvo koje „gaje“ pojedini crnogorski mediji. Elem, ne želeći da trošim previše svog dragocjenog vremena koje bih radije koristio na otkrivanje zloupotreba držanih resursa nego na učenje novinara i urednika kako da rade svoj posao, objasniću sitnicu koja im je promakla. Nijesam jedini Milorad Vujović u ovoj državi, znam da je teško to razumjeti jer imam rijetko ime, još rjeđe prezime, ali ipak dragi istraživači nijesam jedini. Pa je tako vlasnik firme „Mikulić company“ koju režimski mediji pominju moj imenjak i prezimenjak, a ne ja. U prilogu imate dokumenta kojima se to potvrđuje, ako ne znate kako objasniću Vam i to...matičnim brojem.
Dnevne novine, iz kojih javnost Crne Gore može saznati sve osim istine o onima koji se bore protiv vlasti i sve osim istine vezane za vlast uporno krše novinarski kodeks, etiku i moralne principe. Čak i ja, kao laik znam da se po „pravilima novinarstva“ uvijek i druga strana zove za komentar na neku temu, ali jasno je da pojedini žele predstaviti samo brljanja koja plasira trodecenijska diktatorska vlast, a istina se zaobilazi. Isto tako, nijesu objavili ni reagovanje koje je poslato na izjavu bivšeg ministra finansija Radoja Žugića, a koje su po zakonu dužni da objave. Mada, šefovi bi trebalo da su nam uzor pa se tako i oni vjerovatno ugledaju na to što ni isti gospodin Žugić nije odgovorio ni na jedno od postavljenih pitanja u mojoj izjavi.
Gospodo, volim Crnu Goru, pa osjećam potrebu da kažem, da ako vam je takvo novinarstvo, koje treba da bude riječ slobode, razuma i intelekta, a ne naredba, diktat i poslušničke pisanije dodvoravanja šefovima, onda nije ni čudo što se sunovratno krećemo ka dnu, što je sve više poslušnika i plaćenika. U Dnevnim novinama je nažalost prisutno uglavnom sve osim profesionalaca (vjerovatno ima izuzetaka) i prava su slika društva koje kreiraju gospodin Žugić i njegovi partijski drugari".
