Takođe, vjerovatno je teško bilo naći bolji bend za koncert u pulskoj, dvije hiljade godina staroj Areni.
Potpisniku ovih redova ovo je bio treći koncert i to u tri različita grada i svaki put je doživljaj bio izuzetan. Ono što je ovog puta dodatno pojačalo doživljaj jeste savršena pozornica.
Nekadašnje poprište gladijatorskih okršaja i cirkusa, savršene akustike, umjesto borbi na život i smrt donijelo je sjajno audio-vizuelno uživanje, ali i podsjećanje u kakvom svijetu živimo i poruku da smo u ovome “svi zajedno” gdje god da živimo.
Bilo da se radi o u publici predominantnim Britancima, kojih je po slobodnoj procjeni bilo između 60 i 70 odsto, Italijanima, Balkancima ili pak Sirijicma, Iračanima, Bangladežanima, poruka Massive attacka je jasna.
Bez obzira na sastav publike Massive attack je sad već svoj tradicionalni video zid okitio porukama personalizovanim za domaću/regionalnu publiku. Poput one “Srbija i Hrvatska su sijamski blizanci koji se ne podnose”.
Kratko, precizno i nažalost često tačno.
Na zidu se se vijorile zastave zemalja regije, te simbola Istre, proticale su poruke ali i naslovi iz regionalnih medija kojima su nas podsjetile gdje živimo i koliko naše lokalne priče mogu da budu iščašene ali i globalne….npr. kao naslova iz Srbije “Krenuo u lov i upucao migranta”.Sve to uz globalne poruke poput strahota terorizma, muke migranata, brexita, gramzivog društvenog koncepta, koje su sjajno bile uklopljene sa listom pjesama, ovog, još jednom recimo, izuzetnog benda.
Koncert je simbolično otvoren “Hymn of The Big Wheel” u izvjedbi jedinstvenog i toplog glasa Horasa Endija, a od tada pa do kraja koncerta grupa iz Bristola nam nije dopustila ni sekunde da zaboravimo gdje živimo ali i zašto su već 25 godina u vrhu.
Prošarali su Bristolci numerama od početaka svoje karijere, pa sve do najnovijeg singla i kandidata za budući klasik “Ritual Spirit” ukrašenog originalnim glasom Azakela koji je prvi put pjevao u ovom dijelu svijeta.
Vrhunac koncerta bilo je izvođenje pjesme za sva vremena “Angel”. Savršen zvuk, bas koji udara u pleksus i katarzični vrisci publike su započeli završni dio koncerta gdje su se ređali “Safe from harm”, “Inertia creeps” i na kraju 90 minutnog spektakla “Unfinished Sympathy” savršenog glasa Debore Miler.
Za vječitu simpatiju prema Massive attacku i želju da dolaze češće i da po mogućnosti sviraju i pjevaju koliko god da je moguće duže.
A planeti da krene na bolje.
(danas.rs)
tekst i foto: Peđa Popović
