Stana je mrzjela što je rođena kao žensko, mada nikada nije uzela muško ime. Svi su je smatrali uglednim domaćinom, sjedjela je u kafani u muškom društvu, nosila pištolj, pucala, ostala kao i sve virdžine djevica do kraja života. U staračkom domu izrazila je želju da je sahrane kao posljednjeg sina svog oca Milivoja.
O ovim “ženama-ljudima” i njihovim žrtvama radi “spasavanja časti i ugledi familije” i danas se u Crnoj Gori ispredaju priče u kojima se pominju s puno poštovanja.
Rođene kao žene, a proživjele cio život kao muškarci da bi sprječile rasulo porodice nad kojom se nadvijalo prokletstvo, zbog nerađanja muškog djeteta. Najmanja žrtva, koju su za svoj dom mogle da učine ove žene-junaci, bio je život u kome je seksualnost bila strogo sakrivena.
Možda najpoznatija crnogorska virdžina bio je Mikaš Karadžić, rođen 1863. godine u Drobnjacima, kao posmrče kome je po rođenju nadjenuto ime Milica. Njen otac Milić nije imao muške djece, pa ju je majka odmah poslije očeve pogibije u bici protiv Turaka, počela oblačiti kao muškarca. Milica se na to ubrzo navikla, a majka je prozva Mikašem, svjedoče hroničari. Mikaš je učestvovao u svim muškim igrama, poslovima, bojevima a gotovo da nije bilo onih koji su mu smjeli pomenuti da je žensko. U knjigama je bio zaveden kao domaćin. Svještenik je, poslije Mikaševe smrti, dao odobrenje da bude sahranjen u muškoj odjeći, koju nije skida(la)o cijelog života.
Prije tri godine je umrla Stanica-Stanoje Marinković (75). Minula je u bijedi, u stančiću u Bijelom Polju, gdje su je svi znali pod imenom Dago i Dagić.
''Zvali su me i Stanoje'' pričala je potpisniku ovih redova, žaleći se na dijabetes koji ju je pritiskao.
''Moj bivši direktor iz Vunarskog kombinata kada me sretne, tako me uvijek oslovi. Mnogi me zovu Stanoje, a ja se ne ljutim'', pričala je ova žena koja je čitavog života živjela i ponašala se kao pravo muško. Tako je i umrla.
Crnogorske virdžine, za razliku od onih iz Albanije i sa Kosmeta, koje su se na celibat opredjeljivale često, zbog krvne osvete i bile prisiljene da ne sklapaju brak, na ovakav način života opredjeljivale su se isključivo zato što im je porodica bila bez muških potomaka. Preuzimanjem identiteta muškarca osim povlastica, koje im je crnogorsko društvo tradicionalno davalo, one su daleko više “koristile” pravo da svojim radom pomognu porodici da se prehrani i da shodno nepisanim načelima rodovsko-plemenske organizacije društva doprinose njenom opstanku.
Za govor njihovog srca, koje je sigurno znalo da zatreperi u besanim noćima, niti je ko znao, niti je o tome brinuo. Nijedna od virdžina, poput one slavne filmske, nije raskinula sa starim životom i krenula u svijet u potrazi za novim. Živjele su vjerujući, kao njihove porodice, da se sve može prikriti pred svjetom, čak i pred ikonom na zidu. Živjele su boreći se sa svojom prirodom, osjećanjima, prisiljene i osuđene da, kako bi udovoljile drugima, ponište sve žensko u sebi. Bile su osuđene na ćutanje srca.
SINE, UHVATI VOLOVE!
''Bila sam peta po redu, od ukupno osam kćeri, koliko je imao moj otac Petko Šale Marinković. Sine, uvijek mi se obraćao otac: Hajde sine da oremo. Uhvati volove, govorio je, a ja bih ga mijenjala za ralicom, dok je vodio volove. Kosila sam sa njim, sjekirom sjekla drva u šumi i to svakog jutra. U kući nisam radila, niti me je to interesovalo. Na prelima sam guslala, dok bi mi djevojke plele džempere, šalove'' ispovijedala je Stanica svoje intimne trenutke života, pričajući da je s ocem držala 300 ovaca, svirala harmoniku na veseljima, družila se sa krampom na radnim akcijama…
BILO IH I U KNINU
Osim kod Crnogoraca, virdžine su postojale i kod Albanaca na Kosmetu, u sjevernoj Albaniji, kod Malisora, kao i u Kninskoj krajini, gdje je bilo sramota nemati muškog poroda, baš kao i u Gusinju, gdje je 1910. kao žensko rođen Drko Memić. U uglednoj albanskoj familiji, u kojoj su samo ženska djeca dolazila na svijet, voljom patrijarhalnih roditelja postao je muškarac. Na glavi je nosila bijelo keče, radila je sve muške poslove, a njenog pravog imena u ovom kraju se malo ko sjeća. Kažu da je “mladića” Drka svojim pravim imenom oslovljavala samo majka.
(Montenegro click)
