Direktorica osiguravajućeg društva Grawe, Maja Pavličić, rođena je u Titogradu 1962. godine, jednog majskog dana. U rodnom gradu je završila osnovnu i srednju školu, a potom i Pravni fakultet.
U periodu od 1989-1991. godine, odrađivala je pripravnički staž u Okružnom (Višem) sudu u Titogradu. Naredne, 1992. godine, položila je pravosudni ispit.
U periodu od 1992-2004. godine, Maja je bila zaposlena u Ministarstvu trgovine, na mjestu samostalnog savjetnika.
Od 1. novembra 2004. godine, prelazi na mjesto izvršnog direktora GRAWE osiguranja a.d. Podgorica.
- U proteklom periodu bila sam član Uprave Граве осигурувањa а.д. Скопје i član sam Odbora za reviziju “GRAWEOSIGURANJE” d.d. Sarajevo.
Rad u Koncernu kakav je GrazerWechselseitigeVersicherungAktiengesellschaft iz Graca, podrazumijeva ozbiljan rada ali razne obuke, seminare, koji osim mogućnosti daljeg obrazovanja i usavršavanja, znače i putovanja na prelijepe lokacije i druženje sa ljudima iz, praktično, cijele Evrope.
Moja strast su putovanja, i mogu reći da sam već bila na izuzetno lijepim putovanjima, od kojih je svako donijelo novo iskustvo neprocjenjive vrijednosti. Ta ljubav traje i dalje i dok budem mogla finasijski i naravno fizički, nemam namjeru prestati.
Moje mjesto pod Suncem je moja porodica i gdje god smo skupa, tu je i dom.
Život mi je ispunjen i ne mogu biti neskromna, nije uvijek bilo lako, ali gledam naprijed i radujem se svemu što donosi sjutra - otkriva Maja čitaocima Portala Analitika.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Smijeh, igra, druženje...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što imam prelijepu porodicu i ono što je iza mene treba tamo i da ostane.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pisanje, mislim da bih bila dobar pisac, ali nikada nijesam imala dovoljno vremena da se tome posvetim. Mislim da bih bila sjajna i kao turistički vodič.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nesigurnost, koju uglavnom dobro prikrivam, ali i prevelika emotivnost. To je trebalo ostaviti u proteklim vremenima.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, požrtvovanje, vaspitanje i naravno obrazovanje.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Iskreno, nemam baš odgovor na ovo pitanje. Živim savim običan, ali svoj, život. Ako treba da dam neki odgovor, voljela bih da to bude avantura u maniru „Indijane Džons“, obzirom da je arheologija moja velika ljubav. Jeste pretenciozno, ali Meril Strip je moj favorit.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ispunjena, odgovorna, emotivna, eksplozivna i ponekad baš teška.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Voće i povrće, meso nikako.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da pomažem svim ugroženim, posebno djeci i starijim osobama. Boli me kad vidim koliko ima gladnih u 21 vijeku. Voljela bih, takođe, da imam moć izlječenja drugih.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Hauardom Karterom na dan kada je ušao u Tutankamonovu grobnicu. Najfascinantnije iskustvo koje sam imala do sada jeste posjeta Egipatskom muzeju u Kairu - i to prostorija sa blagom nađenim u Tutankamonovoj grobnici. Nije fascinantno blago, koje je neprocjenjive vrijednosti, već ostali odlično sačuvani predmeti iz tako daleke istorije.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Kad završim sve kućne nedjeljne poslove, krećem da sređujem sebe za ponedjeljak :-) Subota je moj dan za opuštanje i aktivnosti van kuće.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Trenutno je moj favorit najnovija pjesma Petra Graša „Moje zlato“. Malo se, ili nimalo ne vrti na radio stanicama. Zašto, baš ne razumijem. Inače obožavam balade i uopšte sentiš muziku.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Roman „Kiša na dar“ autor Tan Tvang Eng predivna priča o prijateljstvu i „Kad si otišao“ Megi O’Farel ljubavna priča. Skorije sam ponovo gledala film „Milioner s ulice“, bila sam skeptik po pitanju ovog filma, ali sam ga odgledala na nagovor prijateljice i oduševila se. Prošlog ljeta na tivatskim Pugatorijama gledala sam sjajan mjuzikl „Mama mia“ pozorišta na Terazijama, a za ovu sezonu smo već nabavili karte za mjuzikl „Monty Python’s “Spamalot” iz repertoara istog pozorišta.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Svuda gdje još nijesam bila, ali je sa vrha liste želja Latinska Amerika - i to cijela.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Mom suprugu i prijateljici Bebi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Mojoj kćerki koja studira u Beogradu i svemu lijepom što se desi meni ili meni dragim osobama. Volim da se smijem i da sam u društvu zabavnih osoba.
Da li za nečim žalite?
- Uvijek čovjek žali za nečim, ali ne treba biti neskroman, dobila sam puno od života. Možda što nijesam uspjela poći na put oko svijeta i probati neke adrenalinske avanture.
Bez čega ne možete?
- Bez moje porodice, prijatelja i naše kuce Lucy.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Kćerki, jer sam pokušala da posredujem u svađi koju ima sa prijateljem. Glupo, ali, ja sam ipak majka.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Dobro zdravlje meni i mojoj porodici, da moja kćerka ostvari sve planove u životu i da imam dovoljno novca da mogu priuštiti sebi sve ono što mi je u životu bilo nedostižno.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Izborila se sa opakom bolešću.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Obzirom da sam već zagazila u šestu deceniju, ludi provodi ne dolaze u obzir. I posljednju paru bih potrošila na neko egzotično putovanje, recimo, tri posljednja mjeseca provela bih na Tibetu i učila meditaciju.
Kako biste voljeli da umrete?
- Iznenada (u snu) kad moje srce odluči da je bilo dovoljno! Imala sam neprijatan susret sa bolešću, užasno iskustvo.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Živjela je život, skoro, pa punim plućima“.
Priredila: A.POPOVIĆ
