Formiranjem savjetovališta, stvorili bi se i uslovi za kvalitetnije i efikasnije informisanje potrošača, savjetovanje i rješavanje potrošačkih problema zajedničkim aktivnostima državnih i lokalnih organa, kao i nevladinog sektora.
"Takođe, razvile bi se aktivnosti savjetovališta za ključne oblasti relevantne za potrošače, čime bi se znatno smanjio broj neriješenih potrošačkih prigovora i rasteretili administrativni i sudski postupci u kojima se rješavaju potrošački sporovi. Takođe, treba istaći povoljnost uspostavljanja savjetovališta za potrošače, koja se ogleda u efikasnijem i jeftinijem rješavanju potrošačkih sporova", navodi se u Planu aktivnosti na podizanju nivoa zaštite potrošača u jedinicama lokalne samouprave koje je prošle sedmice pripremilo Ministarstvo ekonomije.
Dakle, kako se navodi u dokumentu, cilj je da se poboljša informisanost potrošača i pružanje savjeta, povećanim uključivanjem lokalne uprave u zaštitu potrošača, kao i da se u ovaj proces uključe stručna lica za pružanje savjeta potrošačima.
"Pored pravnika, koji bi bili zaposleni u savjetovalištu, neophodno je obezbijediti prostorne uslove i tehničku opremu za rad savjetovališta, kao i posebnu info-liniju, putem koje bi građani mogli da prijave problem. Lokalna samouprava treba da obezbijedi infrastrukturnu osnovu za nesmetano funkcionisanje savjetovališta kroz potpisivanje sporazuma o saradnji i korišćenju opredijeljenog kancelarijskog prostora", piše u Planu.
Prvi korak u ovom procesu je raspisivanje konkursa za korišćenje navedenog prostora, na konkurs pravo prijave imaju NVO za zaštitu potrošača koje su registrovane u Ministarstvu ekonomije u skladu sa važećim normama Zakona o zaštiti potrošača.
Po okončanju konkursa lokalna samouprava vrši potpisivanje sporazuma o saradnji na osnovama Zakona o zaštiti potrošača i drugih zakonskih i podzakonskih propisa koji uređuju ovu oblast, te dodjeljuju na korišćenje NVO prostorije za organizaciju rada savjetovališta. Lokalna samouprava treba da prostor dovede u namjenu koja je predviđena, potpuno tehnički i resursno opremi, obezbijedi osoblje koje će voditi brigu o tehničkih detaljima i potrebama savjetovališta i vrši stalni nadzor nad pravilnim korišćenjem dodijeljenih prostorija. Kancelarije za potrošačko savjetovalište moraju biti adekvatne i za pristup osobama sa invaliditetom, odnosno moraju imati sve što je neophodno i nužno za nesmetano korišćenje svih potošača. Uslovi korišćenja svjetovališta biće regulisani sporazumom-ugovorom između lokalne samouprave i NVO koji su izabrani na konkursu. Sredstva za naknade za zaposlene savjetnike, kao i za angažovanje stručnih saradnika za pojedine složenije segmente zaštite potrošača, u periodu funkcionisanja savjetovališta, obezbjeđivaće se iz projekata podrške NVO sektoru u ovoj oblasti i drugih izvora finansiranja, u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača.
Problemi potrošača: Najčešći problemi, koji se javljaju u ovoj obasti jesu: nizak nivo svijesti građana o pitanjima zaštite potrošača, nemogućnost razumijevanja ugovornih odredbi, naročito u pet oblasti telekomunikacija, finansijskih usluga, energetike, zatim nepostojanje ili neadekvatno označavanje cijena i dodatnih troškova, nepotpuno označavanje proizvoda, odsustvo uputstava i upozorenja, nerazumijevanje odredbi o saobraznosti proizvoda i nejasni uslovi garancije, nepoštene trgovačke prakse i prevarno oglašavanje i agresivne metode prodaje.
Kao primjer dobre prakse u domenu informisanosti potrošača izdvaja se servis Glavnog grada „Sistem 48“, kojim se garantuje da će se na upit građanina/potrošača odgovoriti u roku od 48 časova.
P.Z.
