Petnaestogodišnja djevojčica pronađena na obroncima vulkana Ljuljailjako, smještenog na samoj granici Čilea i Argentine, prva je mumija kod koje je naučnicima to uspjelo, zahvaljujući prvenstveno činjenici da je njeno tijelo nevjerovatno dobro očuvano. Djevojčica nije balsamovana, kao kod egipatskih mumija, već je samo ostavljena na planini, gdje su je očuvali izuzetno hladne temperature vazduha.
Mumija je pronađena još 1999. s dvoje druge djece, a s obzirom da se uz njih nalazilo veliko blago, zaključuje se da su djeca bila žrtvovana bogovima, ali ne kako bi ih zadovoljili, nego da bi i ona mogla preći u svijet bogova. Ovaj običaj, zvan kapakoča, Inke su praktikovale vrlo rijetko, a za porodicu žrtvovanih i same žrtve smatrao se velikom čašću. Za žrtve su birana djeca jer se smatralo da su duhovno najčistija.
Djevojčica je patila od bolesti slične tuberkulozi. Do ovog otkrića naučnici su došli pomoću proteometrije, upoređivanja uzorka proteina s njenih usana s istim uzorcima kod današnjih pacijenata, i bogatom bazom podataka o ljudskom genomu. Ovo istraživanje je jedinstveno upravo po tome što se nije fokusiralo na traženje patogena, već proteinskog profila.
Otkrili su da je njen proteinski profil sličan profilima pacijenata koji pate od hroničnih respiratornih bolesti, a u njenom DNK su pronašli patogenu bakteriju za koju se pretpostavlja da pripada rodu Mycobacterium, koji uzrokuje upale gornjeg dijela disajnog trakta i tuberkulozu. Rentgenski snimci njenih pluća pokazali su da je u trenutku smrti bolovala od upale pluća.
Ova tehnika će moći da pomogne u razrješenju mnogih misterija iz istorije medicine, kao što je razlog zbog kojeg je grip 1918. bio toliko smrtonosan, kao i pomoći da se spriječi ponovno pojavljivanje davnih zaraznih bolesti.
Jutarnji.hr
