Za Pobjedu, Đurđić govori o umetničkim stremljenjima njenog dizajnerskog rada, angažmanu u pozorištu, odjeći kao odrazu ličnosti...
POBJEDA: Šta je to u seriji „Dojč kafe“ posebno pobudilo Vašu dizajnersku maštu pa ste poželjeli da je „upakujete“ u modnu priču?
ĐURĐIĆ: Radom na kostimima u ovoj TV seriji uživjela sam se u ovu simpatičnu i urbanu priču i njene likove, a višemjesečno druženje sa sjajnom ekipom glumaca pobudili su dizajnersku zainteresovanost da ih predstavim nešto drugačije – oslobođene od likova koje su imali u seriji. Osjetila sam potrebu da ih vidim u nekoj mojoj priči slobodne, opuštene svakodnevice.
Dijelom je to, možda, i podsvjesna želja da se nastavi „druženje“ sa dragim protagonistima…
POBJEDA: Opuštena atmosfera gradskog življenja, kako ste kazali, u fokusu je nove kolekcije. Posmatrajući ljude na ulici pokušavate li da dekodirate sistem neverbalnih znakova koje neka osoba šalje o sebi preko odjeće? Koliko to može da bude, i da li je, inspiracija za kreativni modni čin?
ĐURĐIĆ: Odjeća koju nosimo uvijek treba da govori o nama. To i jeste neverbalna komunikacija sa okolinom, sa drugim osobama. Meni su opuštena atmosfera gradskog življenja mladih, njihov mladalački duh i energija bili dobra inspiracija za kolekciju koju sam prikazala na MFW. Pokazalo se, i kreativno uspješna.
POBJEDA: Vaša prva revija „Skarlet“ bila je inspirisana junakinjom filma „Prohujalo s vihorom“. Kako tada, tako i sada, vrlo autentično preplićete različite umjetnosti sa modnim dizajnom. Umjetnički duh smjelo prenosite u kostime za pozorište, TV ili film, ali i u modne kreacije kojima ne fali suptilne doze teatralnosti… Kako biste definisali vaš umjetnički dizajnerski rukopis?
ĐURĐIĆ: Drago mi je da ste prepoznali to i razumjeli moj dizajnerski rad. Najčešće, moje inspiracije i jesu iz sfere neke umjetnosti. Kolekcije su način mog izražavanja i prenošenja intimnog doživljaja i viđenja pojave, događaja, odnosno teme koja je inspiracija.
One predstavljaju jedinstvenu (dizajnerski ispisanu) priču, sa jasnom porukom i emocijom koju publika mora osjetiti. Mislim da je autentičnost moga dizajnerskog rada i u multifunkcionalnosti i transformaciji odjevnih komada, koje inovativnim rješenjima prilagođavam našim različitim dnevnim potrebama.
POBJEDA: Pored angažmana u seriji „Dojč kafe“, potpisali ste kostimografiju u filmu „Pakao“ Gojka Berkuljana, ali i u nekoliko teatarskih projekata. Rad u pozorištu ima posebno mjesto u vašoj radnoj biografiji. Zašto?
ĐURĐIĆ: Moram priznati da se osjećam veoma počastvovanom i čini mi posebno zadovoljstvo kad dobijem priliku da radim kostim u pozorištu. Volim takve izazove i magiju pozorišnih predstava, iako su teatarski kostimi najzahtjevniji, karakterološki složeni i razrađeniji, moraju na svoj način da „govore“, da izoštre i približe radnju predstave.
POBJEDA: Da li je kostimografija iskoračila iz teatra i približila se modnom dizajnu jer, čini se, na modnim pistama sve više viđamo kreacije kojima bi prije bilo mjesto na sceni, dok istovremeno u pozorištu imamo vladavinu savremenog modnog kostima?
ĐURĐIĆ: Meni je veoma drago i veoma uvažavam performativni aspekt modnih revija, što uvijek, kao što znate, i sama radim nastojeći da i na taj način održim bliske veze sa drugim oblicima umjetnosti. Poznati modni kritičari su primijetili da su još šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, još poznatiji modni kreatori pravili veoma upečatljive modne revije kao „teatralno-umjetničku-odjevnu sintezu umjetnosti.“
POBJEDA : Svedenost i funkcionalnost, uz neodoljivi romantični duh starih vremena, jednako kao i odabir modela odslikava da kreirate za ženu koja se dobro osjeća u svojoj koži, ali i posjeduje dozu samopouzdanja nužnu da odjeću iznese na pravi (prefinjen) način...
ĐURĐIĆ: U prvu ste. Samopouzdanje i sigurnost žene koja nosi odjeću je condicio sine qva non (uslov bez koga se ne može), bez koga ni najbolja kreacija ne može biti uspješna i niti ostaviti značajniji utisak. Svakako, neophodni su i elegancija i ženstvenost, koje nosite u sebi, a ne na sebi. Zato se držim Sen Loranovog stava – najvažnija stvar na haljini je žena koja je u njoj.
(Opširnije čitajte u današnjem broju Pobjede)
Foto: Miodrag Marković
