Bliski susret s njim 2008. godine pored Visa imao je i Slovenac Damjan Pesek.
Osjetio je snažan udarac u nogu,more se ubrzo zapjenilo od njegove krvi. S naporom se okrenuo, a u oči ga je gledala velika bijela ajkula. Znao je da su u pitanju sekunde. Hoće li ga morska neman stići ili će utočište pronaći na čamcu svojih prijatelja, pitanje je koje sebi Slovenac Damjan Pesek panično postavio u septembru 2008. dok je ronio u uvali Maloj Smokovi na Visu.
Vojni specijalac i instruktor ronjenja Slovenske vojske iz Bleda imao je sreće.
Iako sada doživotni invalid, uspio je da spasi živu glavu iz ralja opake životinje. U posljednjih 140 godina velika bijela ajkula posjetila je Jadransko more 60-ak puta. Susret sa ovom ajkulom bio je koban za šestoro ljudi. Preživio ga je jedino Pesek.
Krvoločna ajkula zgrabila ga je za lijevu nogu i gotovo je odgrizla. Do kosti mu je rastrgala mišić potkoljenice, teško povrijedila arteriju i živce koji drže i pokreću stopalo.
''Desetak metara od obale, na isto tolikoj dubini, s ulovljenim gofom oko pasa plivao sam prema brodu na kojem su se odmarala dvojica mojih prijatelja. Ronio sam u odijelu s podvodnom puškom u ruci. Odjednom sam osjetio snažan udarac u nogu. Ne znajući šta je, okrenuo sam se. More je bilo prepuno krvi. Vidio sam ga, gledali smo se oči u oči.
Opet je nasrnuo na mene. Bilo je jezivo. Uhvatio sam ga za škrge i zabio mu strelicu podvodne puške u stomak. Ranjena ajkula udaljila se samo na tren. Panično sam isplivao na površinu. Vrišteći sam dozivao prijatelje. Oštra peraja prilazila su mi sve bliže i bliže. Bio sam nemoćan posmatrajući trku ko će brže do mene. Samo za tren prijatelji su bili brži'' prepričavao je Damjan Pesek ljekarima ljubljanskog instituta za rehabilitaciju Soča zastrašujući susret s bijelom nemani.
Prijatelji su ga odmah nakon napada prevezli u viški Dom zdravlja, a zatim su ga helikopterom Hrvatske vojske prebacili u splitski KBC. Splitskim će ljekarima, kaže Damjan, biti zahvalan dok živi. Liječenje i terapiju slovenski je vojnik nastavio u Ljubljani.
''Svaku lučicu, uvalu i grotu Jadrana poznajem kao svoj dom. Svima sam uvijek govorio da je bijelu morsku psinu u Jadranu nemoguće sresti. I evo, sudbina se poigrala sa mnom da sam upravo ja u susretu s njom jedva izvukao živu glavu ''prisjetio se Pesek kobnog poslijepodneva 2008. godine.
Iako su hrvatski naučnici tvrdili da je podvodnog ribolovca ugrizla morska ajkula privučena krvlju koju je ispuštala tek ulovljena riba, Pesek to opovrgava.
''To je budalaština. Od gofa nakon ulova nema krvi'' kazao je Slovenac.
Najopasnija su mora oko Južnoafričke Republike i Australije u kojima velika bijela ajkula najčešće napada. Zalazi u sva mora, no najdraža su joj ona umjerenog tipa poput Jadrana. U Jadranu je prvi put ubila 1868. pokraj Trsta.
Iduća njena žrtva stradala je 60 godina kasnije kraj Suska. U njenim raljama 1955. stradao je plivač u Budvi, a susret s njom bio je koban i 1961. i 1971. u opatijskom akvarijumu. Posljednju je žrtvu neman ubila 1974. u Lokvi Rogoznici kraj Splita. Tad je stradao njemački turista.
''Grabljivu narav velika bijela ajkula pokazuje već u materici, gdje proždire braću i sestre pa prežive samo najači. Ženka na svijet donese od dvoje do 14 mladih'' kazao je svojevremeno prof. dr. Alen Soldo, stručnjak za ribarstvo.
Krvoločne nemani mogu težiti do dvije tone, a narasti do 6,4 metra. Ipak, neki se kunu kako su vidjeli i psinu dugu devet metara.
Iako ih kupači najčešće primijete zbog peraja koje viri iz vode, najopasnije morske nemani mogu zaroniti do dubine od 1.300 metara.
Najveća ulovljena jadranska bijela ajkula, od 5,7 metara, uhvaćena je u ljeto 2003. nedaleko od ostrva Jabuka, a njen boravak u Jadranu povezan je s migracijama tune'', objasnio je Soldo i dodao kako se hrane i drugim morskim psima, ražama, delfinima i fokama.
Posmatranjem ajkula pokazalo se kako ljude napadaju najčešće iz radoznalosti.
Sa, od pet do šest redova zuba, dugih do sedam centimetara grizu snagom od nekoliko tona na četiri centimetara, a njihove žrtve najčešće umiru od iskrvarenja.
Bijela ajkula zbog pretjeranog lova je ugrožena, a zabranjeno ju je loviti i u Jadranu.
Kazne su za izlov od 7.000 (935 eura) do 30.000 kuna (4.000 eura) za fizička, te 200.000 kuna (26.723 eura) za pravna lica.
Susrete s morskim psima, onim bezopasnim za ljude, u Jadranu su fotografisali ribari i kupači. Ribar iz Krka 2009. ulovio je oko sedam metara dugu i tonu i po tešku psinu gorostasnu.
Iako je najveći evropski morski pas, hrani se planktonima. S gorostasnom psinom prije dva mjeseca susrela se i Slovenka Špela Kos.
Silvio Celebrin iz Porta na Krku prije nekoliko godina izvukao je golemu psinu dugu 8,2 metara. Psa modrulja lani su ulovili na pučini između otoka Jabuke i Blitvenice. Nakon sat vremena izvukli su psa od 250 kilograma. Ribar Boris Bakija iz Zadra dvaput je ulovio morskog psa lisicu. Ulov iz 2009. težio je 107 kilograma. Koćarica kraj Lastova imala je više sreće. Ulovili su lisicu od 4,8 metara i tešku 480 kilograma. (Telegraf)
