Vjernici danas slave jedan od osam velikih Hristovih praznika – Preobraženje. Treće godine svoje propovedi na zemlji Gospod Isus je govorio svojim učenicima o stradanju koje ga čeka, ali i o slavi koja će uslijediti poslije razapinjanja. Prije stradanja htio je da im djelimično pokaže svoju božansku slavu.
Krenuo je sa Petrom, Jakovom i Jovanom na goru Tavor gde se pred njima preobrazio.
''I zasija se lice njegovo kao sunce, a haljine njegove postadoše bijele kao svjetlost''. Pojavili su se pored njega Mojsej i Ilija, veliki starozavetni proroci i kada su to vidjeli učenici, počeli su da se dive. Petar je tad rekao: ''Gospode, dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš da načinimo ovdje tri sjenice: Tebi jednu, i Mojseju jednu, i jednu Iliji''.
Dok je Petar još govorio, udaljili su se Mojsej i Ilija, a sjajni oblak okružio je Gospoda i učenike, a došao je glas iz oblaka: ''Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji; njega slušajte''. Kad su čuli ovaj glas učenici su pali na zemlju i zbog straha se nisu micali sve dok im Gospod nije prišao i rekao da ustanu i da se ne boje.
Za Preobraženje se vezuju i mnogobrojna narodna vjerovanja i običaji.
Prema rasprostranjenom vjerovanju, na Preobraženje ne valja preko dana spavati, jer ko tog dana odspava, preobraziće se, pa će cijele godine biti – pospan.
Smatra se da nije dobro plakati na Preobražanje, jer će taj plač preći u naviku.
Isto tako ne valja da ljudi cio dan provedu u kafani - da im ne pređe u naviku i da ne postanu raspikuće.
Preobraženje pada u gospojinskom postu koji su, uglavnom, žene postile, ali tog dana je običaj da niko, bez izuzetka ne mrsi.
U nekim krajevima na Preobraženje se beru lješnici i preko cijele godine čuvaju za lijek, kad nekoga zaboli uvo. Vjerovalo se da će, kada se bolesniku daju takvi lješnici da ih pojede, on ozdraviti. Bio je običaj da djevojke i žene tog dana odrade od svakog ženskog posla pomalo, kako bi cijele naredne godine bile vrijedne.
