Otkriće su stručnjaci ocijenili kao izuzetno važno, jer predstavlja prvi uvid u funkcionisanje kraljevske vlasti u drevnoj Iliriji. Iako još traju analize, najvjerovatnije, posrijedi je palata kraljice Teute Nepokorive, čija su djela izazvala Prvi ilirski rat 229. godine p.n.e.
Iskopavanja na lokalitetu traju od 2000. i do sada su dovela do nevjerovatnih saznanja koja su omogućila istoričarima da odrede tačan redosljed vladavine ilirskih kraljeva.
Profesor Pjotr Dižček kazao je za portal ''Science'' da je otkriće "istorijsko"!
''Svi podaci koje smo prikupili do sada pokazuju da smo otkrili palatu, kompleks vladara Risna. Ovo otkriće je veoma važno jer smo sada zaista dobili prvi konkretan dokaz postojbine Ilira, sve do sada su bila nagađanja i nijesmo znali da li li je to zaista stvarno'', kazao je on.
Dodaje da, iako su ranije pronađeni novčići kralja Balajosa, ova studija i pronalazak, orkriva mjesto gdje su živjeli.
Pretpostavlja se da je nakon smrti kralja Balajosa, Teuta preuzela prijesto i vladala Ilirskom imperijom.
Kako je saopštio profesor Dižček, tehnike korišćene za izgradnju palate, značajno se razlikuju u odnosu na ranije ilirske iskopine.
''Zaista je posrijedi jedinstven slučaj. Obično nijesmo u mogućnosti da identifikujemo specifične i konkretne lokacije važnih događaja u prošlosti, zato je ovo veoma važno otkriće'', kazao je on i dodao kako se pretpostavlja da je prva palata spaljena u teškom nasilnom napadu, a druga je sagrađena na temeljima stare.
Pretpostavlja se da su prostorije bile prostrane, sa širokim ulazima i drvenim vratima. Pronađene su čak i ostaci velikih alki(zvona) za vrata.
RISAN - VREMEPLOV CIVILIZACIJA
U arheološkoj nauci Risan je već odavno apostrofiran kao značajan arheološki lokakalitet, sa zavidnim istorijskim i civilizacijskim kontinuitetom. Na ovom mjestu su se kao u nekom vremeplovu, u kontinutetu smjenjivali kulturni i civilizacijski periodi, od praistorije do savremenog doba.
Tragovi praistorijskog čovjeka pronađeni su u istraženim i rekognosciranim pećinama na padinama brda risanskog zaliva, a pećinski crteži na zidu abrija u Lipcima, koji imaju magijski karakter, svjedoče o duhovnoj kulturi naših predaka.
Antički period, koji je u Risnu najbogatiji, nastao je kao autohtona pojava, da bi se refleksijom naprednijih mediteranskih antičkih civilizacija pretočio u značajan istorijski centar.
Ovaj antički grad je citiran u djelima grčkih i rimskih istoričara i geografa.
Danas, o njemu pišu svjetski mediji.
Iako je posrijedi nevjerovatno otkriće, niko se, osim inicijalne vijesti o otkriću, (i to preuzete sa stranih medija), nije detaljnije pozabavio pričom.
Upravo zato o iskopinama u Risnu razgovarali smo sa arheologom Vilmom Kovačević, koja je baš na tom lokalitetu radila preko 12 godina.
Sa Kovačević smo razgovarali o toku aktivnosti na lokalitetu Carine, o značaju pronalaska za Crnu Goru, ali i za svijet. O tome da li su mogla biti, i zašto nijesu, imena crnogorskih arheologa ispred velikog otkrića... O tome koliko su arheološka nalazišta valorizovana i sačuvana u Crnoj Gori, a koliko su, nakon toga i promovisana... Koja bi lokacija mogla da da sljedeće otkriće.
RISAN KROZ VJEKOVE
ANTENA M: Kada su počeli radovi na lokalitetu Carine? Ispričajte nam, pošto ste gotovo 15 godina bili dio te priče, nešto više prvo o samom Risnu kao arheološkoj destinaciji?
- Ovaj antički grad se našao citiran u djelima grčkih i rimskih istoričara i geografa. Antički mit koji govori o legendarnom osnivaču beotske Tebe, Kadmosu i njegovoj ženi Harmoniji, dovodi se u direktnu vezu sa Bokom kotorskom Risnom i Budvom. Pseudo Skilaksov „Periplus“ iz IV vijek .p.n.e. pominje Risan, gdje kaže da su ilirsko pleme Enheleji bili nastanjeni u Iliriji kod Rizona i Rizinske rijeke, gdje su se nalazile stijene Kadmosa i Harmonije.
Jedan od najboljih poznavalaca geografije i etnografije starog vijeka, Strabon, daje iscrpne podatke o našoj obali, zatim Plinije, od rimskih pisaca.
Civilizacijski kontinuitet se nastavlja rimskim periodom, zatim srednjevjekovnim romanskim, slovenskim, turskim, mletačkim, pa do novijih istorijskih perioda.
Jedan od prvih istraživača Risna bio je Artur Evans, koji je došao u ove krajeve kao dopisnik „Manchester Guardiana“ krajem XIX vijeka, sljedeći je bio austrijanac H. Richli koji u svom članku „Arheološki materijal iz Boke kotorske“ 1898. govori o nalazima sa lokaliteta Carine, sa priloženim planom lokaliteta.
U XX vijeku su nastavljena istraživanja i otkrića u Risnu. Tridesetih godina prošlog vijeka je otkrivena rimska vila sa mozaicima, posebno značajna po mozaičkoj predstavi Hipnosa, koji je ukrašavao pod jedne od nekoliko dekorisanih prostorija u ovom objektu.
Tokom italijanske okupacije na Carinama je vršio istraživanja dr.Valenti, a svu dokumentciju i nađeni materijal poslao je u Italiju.
1950. su učenici Škole primjenjene umjetnosti iz H.Novog. pronašli veće sakralne građevine, djelovi arhitektonske plastike sada su izloženi u prostoru vile sa mozaicima. Šezdesetih je ekipa Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja otkrila ostatke velikih neidentifikovanih građevina, fragmente mermernih statua, kao i mnoštvo ulomaka keramike.
Mnogo vrijednog materijala našlo se i kada se obnavljalo područje, nakon zemljotresa. Na primjer, kupasti cipusi, rimske urne sa natpisima i bogatim prilozma staklenih flašica, balzamarija i lakrimarija.
Kada sam ja rukovodila radovima u sklopu istraživanja Opštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture (1988), otkriveni su ostaci stambene arhitektue većeg helenističkog objekta sa nalazom kućnog kupatila i keramičkom kadicom za kupanje djece. Takođe, velika koncetracija keramičkog materija posuda južnoitalskog tipa gnathia keramike, kao i veliki broj numizmatičkog materijala, uglavnom novca ilirskog kralja Balajosa.
Od 2000g. vrše se sistematska arheološka istraživanja Risna, koja imaju međunarodni karakter i obavljaju se u saradnji crnogorskih arheologa i Centra za arheološka istraživanja jugoistočne Evrope „Novae“ iz Varšave.
Sistematska arheološka istraživanja podrazumijevaju obezbjeđenje finansijskih sredstava za duži period u kontinuitetu, a takvu saradnju su ponudili Poljaci.
Nosilac dozvole za istraživanje , po našem zakonu mora biti crnogorska institucija, te je zbog toga ugovorna strana bio Regionalni za vod za zaštitu spomenika kulture iz Kotora, gdje sam radila, i shodno tome bila rukovodilac prvih 12 godina. Reorganizacijom institucija saradnja je prešla na Centar za konzervaciju i arheologiju Crne gore iz Cetinja.
ANTENA M: Šta su zapravo Poljaci otkrili? Ko je, kada, kako, živio na toj lokaciji? Šta pokazuje ovo otkriće?
- U proteklom periodu istražni radovi su se obavljali na više lokacija u Risnu, od kojih najviše na lokalitetu Carine i Gradini.
U neposrednoj blizini rimske vile sa mozaicima otkrili smo još jedan dio objekta sa podnim mozaikom u vidu meandra, što nam je dalo podatak da su se pored ove vile nalazili još neki slični objekti. Istraživanja na uzvišenju Gradina su takođe dala zavidne rezultate, o nastanku i trajanju tog prvobitnog ilirskog staništa.
Međutim istraživanja na Carinama su se svake godine dopunjavala sa podacima o urbanom sklopu i izgledu antičkog grada. Pred nama su se otvarali stambeni objekti , ulice, zanatske i trgovačke radnje.. Pronašli smo i jednu od ulaznih kapija u grad, u koji se ulazilo sa strane rijeke Spile, i jednu od glavnih ulica. Na tom dijelu su i ostaci kiklopskh zidina rađenih u suhozidu, od velikih kameni blokova i koji se dovode u direktnu vezu sa mikenskom kulturom.
Nalazi u Risnu se prvenstveno vezuju za ilirski etnos, njihov život, razvoj, ratove i opstanak na ovoj teritoriji. Bogati pokretni nalazi daju i upotpunjuju sliku o načinu života. i razvoju naselja i grada. Bogata stratigrafija upotpunjuje protok istorijskih tokova i dešavanja. Poseban značaj za arheološku nauku su nalazi novca, koji se brojni u iskopavanju.
Naročito su značajni nalazi novca ilirskog vladara Balajosa, nepotvrđenog u pisanim istorijskim izvorima. U svakoj kampanji su se pronalazili primjerci novca u zavidnim količinama oko sto primjeraka. No, pronađena ostava, od preko 4000 komada u jednoj nazovimo „skrivnici“, u temelju jednog objekta, pokrenula je sumnju u do sada uvriježeno datovanje i mjesto u ljestvici ilirski vladara, koje je vladalo u arheološkoj literaturi i nauci.
BOKA MJESTO SUDARA CIVILIZACIJA
ANTENA M: Koliko je otkriće Poljaka bitno uopšte za istoriju? Šta nam je pokazalo što do sada nijesmo znali, ili smo nagađali?
Ovogodišnje otkriće monumentalne palate smještene u III vijek p.n.e. takođe baca potpuno novu sliku i daje argumente za novu interpretaciju ilirskog perioda. Pretpostavke, nedoumice i naučne teze u vezi sa istorijom Ilira, i njihovog života na ovim prostorima i cjelokupnim istraživanjima u Risnu, dolaze u fazu revizije i nove interpretacije.
Svakako da to treba sagledati i proučiti sa dosta opreza i donositi zaključke tek proučavanjem cijelokupnog konteksta istraživanja, kako nepokretnih tako i pokretnih nalaza. Jer svaka naučna interpretacija zahtijeva ovakav pristup.
ANTENA M: Koliko je to otkriće bitno za Crnu Goru?
- Svako otkriće na području naše države ima izuzetan značaj. Područje Boke Kotorske oduvijek se nalazilo na sudaru civilizacija istoka i zapada.
Zbog toga imamo bogatu istoriju sa elementima raznih kultura. Ne samo ovo otkriće već i ona prethodna nas svrstavaju u zemlje sa bogatim kulturnim naslijeđem, a takođe nas i obavezuju da ga sačuvamo, valorizujemo i prezentujemo.
BOLI ŠTO NAM STRANCI OTKRIVAJU BLAGA
ANTENA M: Može li ovaj lokalitet, ukoliko bude valorizovan i sačuvan kako treba, biti interesantan za svijet? Da li zavrjeđuje da ljudi dođu i vide šta imamo?
- Mislim da je to i više nego i obavezujuće. Na valorizaciju i prezentaciju nas obavezuju i naši zakonski propisi, kao i međunarone povelje na kojima smo kao država i potpisnici. Ne treba zanemariti i to da se Risan nalazi u području svjetske prirodne i kulturne baštine.
ANTENA M: Zašto su Poljaci otkrili ovo? Da li smo mi imali struku, nauku i sredstva za to, ili je nešto falilo? Ukoliko jeste, šta?
- Ovogodišnje otkriće i nalaz u Risnu nije rezultat samo poljskih arheologa, nego mješovite ekipe poljskih i crnogorskih arheologa.
Ja sam od početka ovog projekta željela da u našoj ekipi bude više crnogorskih arheologa, studenata arheologije, arhitekture, primjenjene umjetnosti... Jer za sve bi bilo korisno da učestvuju i doprinesu razvoju i prezentovanju naše kulturne baštine.
Moram vam reći i da me boli što ovakvi naslovi kruže medijskim prostorima i što se naše institucije ne oglašavaju ovim povodom. Mi imamo struku i nauku, ali nažalost, teško dolazimo do sredstava za ovakva istraživanja.
Mislim da ovakve stvari treba riješavati sistemski, učešćem svih struktura, od lokalne samouprave do državnih institucija.
PRONALAZAK MOŽE DA BUDE TURISTIČKA ATRAKCIJA, GRAĐEVINSKI BUM PRIJETI KULTURNIM SLOJEVIMA
ANTENA M: Na kome je sada da taj pronalazak valorizuje, odnosno, adekvatno obezbijedi i sačuva? Šta je sada, po Vašem mišljenju, neophodno uraditi?
- Na ovogodišnjim istraživanjima sam bila angažovana kao arheološki nadzor koji je zakonska obaveza.
Boravila sam u više navrata na lokalitetu i sve se odvijalo u skladu sa propisima za istraživanje.
Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore imao je svoju kompletiranu ekipu arheologa konzervatora i arh. tehničara koji su učestvovali u iskopavanjima i radili na terenskoj dokumentaciji.
Zbog izuzetnog nalaza odmah se pristupilo primarnoj konzervaciji i ograđivanju nalaza.
Mislim da je sada neophodno prići izradi konzervatorskog projekta koji bi definisao očuvanje i konsolidaciju nalaza.
Pošto na samom lokalitetu ima još otkrivene arhitekture iz prethodnih istraživanja i taj prostor je potrebno isto tretirati i sve uvrstiti u svojevrsni arheološki park koji bi bio u turističkoj funkciji.
ANTENA M: Da li u Crnoj Gori, odnosno na primorju, za koje ste stručnjak, ima još potencijalnih mjesta koja bi mogla da daju još sličnih otkrića?
- Nažalost, naš prostor je u velikoj opasnosti od urbanističkog i građevinskog buma. U evropskim konvencijama stoji da prilikom donošenje planskih dokumenata obavezno treba da učestvuje arheolog.
Kod nas se to obavlja preko institucija iz oblasti zaštite kulturne baštine, i često su nemoćni pred velikim investitorima.
Područje Boke kotorske i crnogorskog primorja je izuzetno bogato kulturnim slojevima. Često i vidi što se sve ukaže prilikom zemljanih radova.
Pored tih, nazovimo iznenađenja, za arheologiju je još enigma gdje se nalazi Acruvium, antički grad, naveden u istoriografiji na prostoru između Risna i Budve. Po mom mišljenju lokaciju tog grada bi bilo najlogičnije tražiti na teritoriji današnjeg Tivta..
CRNOGORSKU BAŠTINU TREBA DA POSMATRAMO KAO SVJETSKU
ANTENA M: U Crnoj Gori ima arheoloških iskopina, ali one, čini se, ili nijesu dovoljno promovisane, ili nijesu dovoljno očuvane, ili nijesu valorizovane na pravi način. Šta je, po Vašem mišljenju neophodno uraditi kako bi pronašli sva blaga koja imamo, adekvatno ih obezbijedili, sačuvali, ali i svijetu pokazali šta imamo?
- Da bi pristupili vrjednovanju arheološkog naslijeđa, sam lokalitet i područje na kom se nalazi, treba posmatrati kao dio okruženja i pripadnosti svjetskom kulturnom naslijeđu, koje posjeduje univerzalne vrijednosti.
Arheološko naslijeđe se podrazumjeva u njegovom najširem smislu, kao nešto što sadrži tragove koji svjedoče o čovjekovom djelovanju i dostignućima kroz vrijeme.
Naša država ima neslućene mogućnosti, koje treba iskoristiti kroz strategiju u kojoj treba da učestvuje što veći broj subjekata. Jedino tako, interdisciplinarnim pristupom, može se obezbjediti postizanje dobre strategije za istraživanje, valorizaciju i prezentaciju arheološkog naslijeđa.
Antena M
