Tunel dug 935 metara, nadomak Prijepolja, na kraju se i obrušio, a ogromna tragedija izbegnuta je samo zahvaljujući sreći, odnosno činjenici da u tom trenutku nije prolazila nijedna kompozicija.
- Krv mi se sledila kada sam vidio betonske gromade koje su se survale na prugu. Kao da je pala atomska bomba! Da je voz naišao u trenutku kad je brdo betona zasulo šine bio bi smrvljen kao zvečka - opisuje pružni radnik iz Prijepolja, koji iz razumljivih razloga ne želi da mu se spominje ime. Njegove riječi potvrđuje i Nedžad Mujović, glavni jamski poslovođa rudnika Štavalj, čiji su rudari uspjeli da prokrče ruševine.
- Došlo bi do tragedije velikih razmjera da je tada prolazio voz. Navikli smo na sve i svašta, ali nam nije bilo svejedno. Izvukli smo preko 60 kubika zemlje i betona, pojedine gromade bile su teške čitavu tonu - kaže Mujović.
Nadležni u „Železnicama Srbije“ nikako da shvate da je putnicima na pruzi od Užica do Prijepolja glava stalno u torbi, konstatuje Vidosav Radojević, najstariji mašinovođa u Srbiji.
- Još prije dvije godine smo uočili da tunel visi, da sa plafona opada oplata, i raport o tome predali šefovima Sekcije za vuču vozova u Užicu. Da li je to stiglo do Beograda ne znam, ali na tunelu, kao i na cijeloj ovoj dionici ništa nije urađeno u posljednjih 25 godina. Zar treba da se desi tragedija da bi neko reagovao.
Pruga je u takvom stanju, podsjećaju mašinovođe, da je od Užica do Prijepolja maksimalna dozvoljena brzina 30 kilometara na sat. Na više mjesta, kažu, prete klizišta koja u ambis mogu da odnesu vozove.
Železničari su voljni da pričaju, ali da im se imena ne navode - u strahu da će biti proglašeni viškom.
- U ponedjeljak je kroz tunel puštena struja, ali smo načuli da se istog dana obrušio još kubik-dva zemlje, pa nadležni sada vijećaju da li da dozvole prolaz - priča jedan od mašinovođa. (Blic)
