-Glavni cilj ekonomske politike za uspješnost svake vlasti, mora da bude u poboljšanju kvaliteta života i standarda građana. Zaduživanje produbljuje loše stanje i uništava realnu ekonomiju, što je krajnje zabrinjavajuće, jer je vođena ekonomska politika bez vizije. Prema tome, izglede za održivi rast nije moguće održati bez stranih investicija, tako da se agregatna tražnja i nivo proizvodnje jedino mogu podržati preko zaduživanja javnog sektora uz postavljanje razumnih fiskalnih ograničenja kako bi se preduprijedila neodgovorna i neumjerena javna potrošnja i ta sredstva usmjeravala isključivo u kapitalni budžet- navela je Pečurica u izjavi dostavljenoj Portalu Analitika.
Kako je dodala, da bi takav razvojni plan uopšte bio obezbijeđen potrebne su ekonomske reforme u cilju jačanja makroekonomske stabilnosti i rješavanja visoke stope nezaposlenosti.
-Sanacioni plan bi, takođe riješio mjere javnog duga i pomogao u finansijskoj sposobnosti radi zaštite od rizika nemogućnosti podmirenja obaveza. Namjera nove Vlade za uvođenjem fiskalnih pravila bi bila u donošenju Zakona o fiskalnoj odgovornosti, zbog pravila u dijelu javnog duga, budžetskog deficita i javne potrošnje. Na osnovu toga, finansiranja bi se vršila u skladu sa limitima postavljenim u godišnjem Zakonu o budžetu i podnošenjem zahtjeva kojim je predviđeno da se dugoročnim pozajmicama može finansirati samo kapitalni budžet. U postupku planiranja budžeta, lokalne jedinice, uz odobrenje Ministarstva finansija, bi se dugoročno zaduživale za finansiranje kapitalnih projekata – koji obuhvataju izgradnju novih projekata, renoviranja i unapređenju postojećih objekata u cilju pristupa evropskih i ostalih razvojnih fondova. Da bi se ostvarila ta finansijska stabilnost, neophodno je identifikovati potencijalne rizike i probleme, kao i stvarna dugovanja u obezbjeđivanju vitalnosti sistema- naglasila je Pečurica, ističući da će mjere usklađivanja unaprijediti i sprovođenje budžetskog sistema na lokalnom i centralnom nivou.
-Stara dugovanja bi bila prošlost, a društveni izbor ekonomije blagostanja se ne bi pripisivao uvjerenju da „drugi bolje žive“, već usmjerenju ka zaštiti građana, da u tom okruženju svi imaju jednake uslove za život sa normalnim primanjima. Kratko rečeno, Crna Gora ne treba da bude siromašna i nestabilna država, koja je sa posledicama vladajuće političke elite okružena bez vizije, već bogata država smenjive i kontrolisane vlasti sa strogim poštovanjem smanjenja tekućeg budžeta i povećanjem učešća kapitalnog budžeta- zaključuje Pečurica.
