Dok je nezaposlenost u Španiji dostigla stopu od 27 odsto, u Marinaledi je ostvarena gotovo puna zaposlenost.
Do sada je izgrađeno oko 350 kuća, a u iduće dvije godine trebalo bi da se izgradi oko još 250. U ovom gradiću u Andaluziji živi oko 2.700 stanovnika.
Prosječna mesječna plata za zaposlene iznosi 1.200 evra mjesečno. Možda vam se ne čini puno, ali kad se pogleda cijena stanovanja koja kod njih iznosi 15 evra mesečno, jasno je da se s takvom platom može sasvim pristojno živjeti.
Stanovnici Marinalede se ne boje da izraze svoja politička uvjerenja. Umjesto blještavih reklama i brendova – kod njih postoji ulična umjetnost u obliku grafita i murala s porukama podrške i solidarnosti sa zemljama poput Kube i Venecuele.
Ulice nose nazive slavnih boraca za radnička prava kao što su Federiko Garsija Lorka i Pablo Neruda.
Dok se ostatak Španije bori s domaćom oligarhijom i stranim bankama koje su preuzele zemlju, odluke u ovom gradiću donose se direktno demokratskim putem na nedjeljnim sastancima koje obično posjećuje oko 300-400 ljudi.
Zanimljivo je i da nema policije, jer nema ni kriminala. Socijalistička utopija.
