„Predsjedniku Vlade Đukanoviću 27. jula, izrazila sam zabrinutost u vezi predloženih izmjena tri medijska zakona u Crnoj Gori (Zakon o medijima, Zakon o elektronskim medijima i Zakon o RTCG). Važno je da nadležni odvoje dovoljno vremena za ove izmjene kako bi se osigurali da su sve izmjene u skladu sa međunarodnim standardima i obavezama preuzetim prema OEBS-u u pogledu slobode medija. Tom prilikom sam skrenula pažnjiu na konkretne odredbe koje bi mogle da imaju nepovoljan efekat na medijski pluralizam u Crnoj Gori“, istakla je ona u saopštenju za javnost.
Kad je u pitanju Zakon o medijima, Mijatović kaže da su oglašavanje državnih organa i različiti oblici finansiranja od strane države sve veći izvor netransparentnog finansiranja medija, neprikladnog uticaja na medije, ograničenja medijske nezavisnoti i narušavanja medijskog integriteta.
„Stoga, postoji ozbiljna potreba za povećanjem transparentnosti i pristupa podacima koji su povezani sa finansiranjem od strane države i oglašavanjem državnih organa u medijima. Ipak, predložene izmjene (naročito one koje se odnose na kriterijume za dodjelu sredstava za oglašavanje) predstavljaju ozbiljan izvor diskriminacije i subjektivnog ponašanja državnih organa/preduzeća“, govori ona.
Zakon bi, kako dodaje, trebalo da bude revidiran na način da se uvede ciljan, pravovremen i izvršan skup pravila za sve one koji planiraju, dodjeljuju ili primaju javna sredstva da prikazuju podatke o količini, svrsi i ishodu tih aktivnosti.
„S obzirom da oglašavanje državnih organa i finansiranje od strane države predstavljaju potencijalni izvor organičenja i ugrožavanja konkurencije na medijskom tržištu, monitoring takvih aktivnosti bi trebao biti vršen od strane nezavisnog tijela (regulatorne institucije nadležne za medijsku konkurenciju). Raspodjela ovih sredstava bi trebala biti vršena u skladu sa pravilima o državnoj pomoći“, navodi se u saopštenju.
Mijatović je prokomentarisala i amandmane na Zakon o elektronskim medijima. Objašnjava da nametanje bilo kakvih generalnih programskih kvota za proizvodnju sopstvenog programa predstavlja bezrazložno ograničenje slobode medija i njihove uređivačke politike.
„Predložena kvota za proizvodnju 20% sopstvenog programskog sadržaja nije opravdana, naročito za medije koji ne koriste ograničene resurse kao što su FM frekvencije ili MUX kapacitete,već uslovno pristupne platforme. Nadalje, definisanje navedenog kao uslov za pristup fondu za pluralizam, organičava se prostor za potencijalne korisnike što otvara još jednu oblast diskriminacije“, kazala je Mijatović.
Dodaje da je uvođenje/unapređenje postojećih mehanizama za podršku pluralizmu pozitivan korak, ali je predlog revidiran kako bi adresirao nekoliko pitanja:
- Da li postoje drugi fondovi za elektronske medije? Ukoliko postoje, trebalo bi uzeti u obzir analizu njihovih učinaka.
- Zbog čega su potencijalni korisnici samo komercijalni emiteri? Zbog čega su isključeni neprofitni emiteri?
„Malo je vjerovatno da će očekivani godišnji fond, koji iznosi oko jedan milion eura, biti potrošen na jedan projekat po emiteru u toku godine. Istovremeno, postoji rizik da samo određene teme budu adresirane od strane ograničenog broja za njih zainteresovanih emitera. Ukoliko se doda kvota od 20%, rješenje će još teže ispuniti očekivanja. Ukoliko se nezavisnom regulatoru daju pavo i obaveza da raspodjeli sredstva, onda ne bi trebalo angažovati samostalne procjenjivače. Savjet predstavlja javnost; imenuje se od strane parlamenta i treba da preuzme punu odgovornost za transparentnu raspodjelu, kao i efikasno i odgovorno trošenje resursa Fonda“, smatra Mijatović.
Što se tiče amandmana na Zakon o RTCG, Mijatović navodi da se propisivanjem strogih uslova (prekoračenje godišnjeg finansijskog plana i poslovanje sa gubitkom na kraju fiskalne godine; RTCG na trećem mjestu po povjerenju građana a na osnovu istraživanja javnog mjenja) za automatsko razrješenje Savjeta RTCG ili izvršnog direktora, ozbiljno ugrožava nezavisnost javnog servisa i njegovu efikasnost.
„Uslovljavajući imenovanje direktora kanala javnog sektora odobrenjem Savjeta, ogrničava se mogućnost izvršnog direktora da odabere njegov/njen tim i preuzme punu odgovornost za rad javnog servisa“, zaključila je Mijatović.
