Obilazeći brdo Vrmac iznad Kotora, zastanemo u čudu. Na jednoj od zaravni, na samom vrhu, gdje je nekada bila deponija odlukom loših umova pa neki drugi shvatili grešku prethodnika i ukinuli je, danas na hiljade istrošenih automobilskih guma.
Vidi se da su fino odložene, bez straha da će one koji su ih tu istovariti neko vidjeti i kazniti za nedjelo koje čine. Mirno, danima, jer to nije moglo preko noći kamion, ili više njih transportovali su stare gume na Vrmac.
A za brdo Vrmac kažu da predstavlja pluća grada.
Ono je i zaštićeno kao prirodna baština, ali, izgleda niko ne može da ga zaštiti od nas samih.
Što bi se desilo da neko zapali gume? Njih je svakako teško ugasiti a od isparavanja hemikalija koje su u njima stradali bi disajni organi Kotorana i njihovih gostiju.
O vatrogascima koji bi život stavili na kocku, da i ne govorimo.
Bili bi im životi ugroženi, a i ovako jesu jer, u ovim vrelim danima vatra može brzo da se prenese na dragocjenu prašumu prelijepog Vrmca koja bi planula kao bure baruta.
Vrmac je izletište, iako zapušteno ali dragocjeno za sve veći broj turista koji kanicama izlaze pješke na vrh i obilaze ga uzduž i poprijeko. Od njih ne prijeti opasnost jer ga oni čuvaju. Uvjerili smo se i u to.
Prijeti mu od nas i od onih koji dozvoljavaju da se ovakve stvari dešavaju.
Jer, nije teško otkriti ko je odložio gume na vrh Vrmca?
Njega za vrat.
U njegov špag uvući ruku da plati i tako i po pravdi zakona naših pa se nešto slično ovome nikada ne bi dešavalo.
Ovako, ostaje da se Bogu velikome molimo da se ništa ne dogodi.
Strancima ipak ne možemo objasniti kakav smo mi to narod.
skalaradio.com
