Zbogom... Predsjedniče!
Negdje kod bihorskog, bošnjačkog i crnogorskog, pa i jugoslovenskog književnog velikana Ćamila Sijarića („Bihorci“, „Francuski pamuk“...) – Blažo Jovanović mu naručio „Mojkovačku bitku“ – romaneskni junak primjećuje kako, naravno u Turskoj: „...Sve je za smijeh“.
Tebi je uspjelo, kako nikome nije, da Skupštinu Crne Gore uzdigneš u status, u baroknu vokaciju totalnog smijeha Sijarićeve književne i osmanske Turske.
A zatim da taj smijeh/Turska nezadrživo postaneš i - sâm, svelično.
Podvig.
Kao sitni prestupnik, egzekutiran unazad, u poslaničke klupe, predsjedničkom inercijom tek sažalno zvečiš „mlateći praznu slamu“, jadan kao siroče na kiši.
Funkcija/pamet.
Urbi et orbi, sve što je u Crnoj Gori nadmoćno „...za smijeh“ – identitetski i ideološki – pretežno pripada Tebi/SDP. I tebi lično:
Morbidnost drljevićevske državne himne; fašistička interpretacija dukljanstva; hrišćanski simboli u državnom grbu viševjerske, pa i islamske Crne Gore; mitomanija crnogorskog jezika kao Arkan/Amfilohijeve čirgilice... – samo su najpogubnija pregnuća Tvog razbarušenog luteranstva.
Ti, bogotvorac, otac dukljanske nacije.
Pri državnoj bigamiji: i miropomazač, seniorski „špijun iz Pipera“.
Tragedija i farsa: Vladimir i Kosara.
Zbogom... Predsjedniče!
Potpredsjednik crnogorske Skupštine (da se ne kaže Tvoj...), Suljo Mustafić popisuje zasluge Tvoje SDP/stranke: „...Danas blješti kraljevska kruna i krst na grbu građanske Crne Gore“ („Vijesti, Podgorica, Februar 2016).
Ništa zato, Ti/SDP samo argumentovano: da se Mustafić „do ulaska u politiku izjašnjavao kao Crnogorac“. (Isto)
Bravo ti ga: difamacija Crnogorac!?...
Takvi su i ostali Tvoji/SDP argumenti. I cijele Tvoje/SDP koalicione, pučističke bratije, prostih delinkvenata – ignorancije.
Metod, demaskirajući metod vašeg ukupnog „demokratskog dijaloga“: niti naznake, bilo i kakve/takve rasprave, samo salve ad hominem etiketa i – difamacije. Da, pogromaški... Kao osnovne, legitimišuće kreativnosti – nacionalizma.
Što patetično svi – i pojedinačno i udruženi; i intimno i djelatno; i motivaciono i praktično; prikriveno ili ne – determinišuće i nesumnjivo i jeste: nacionalisti.
Da, nacionalisti. Brutalni nacionalisti... Reakcionari.
Zbogom... Predsjedniče!
Kao i svaki nacionalizam, nasilje Tvog/SDP jotovanja nije topuz nad riječima nego nad – ljudima.
Crna Gora – jedina država u kojoj predsjednik Skupštine (bivši) „zbori“ jezikom kojim u toj državi ne govori – niko.
Niko.
Ne samo hrvatska Snježana Kordić („Jezik i nacionalizam“), nedavno je i profesor Rajka Glušica (Nikšić) – „među prvim zagovornicima da se srpski jezik preimenuje u crnogorski“ – nedvojbeno razložila:
„Mit je da je crnogorski jezik autohton, da mi nemamo nikakve veze sa ostalim južnoslovenskim narodima i da vodimo porijeklo iz istočne Njemačke. Sve je izmišljotina i sve to čitamo u knjigama. To je smiješno“ („Politika“, Beograd, April 2016).
Kao i Ćamil... Smiješno... Da, smiješno!
Ili, mit po mit – mitomanija.
I poteže, izvini(te), pacijentski kikot Tvoje/SDP dukljanske palanke.
Iz te strmine, tek je besmisleno baviti se SDP/nadmoćnim „naučnim analizama“ („Srbin sa Terazija“ itd.)... I zato je svima vama, plemenskim legijama, kojima je nacija – „prvo utočište hulja“ (Embrouz Birs) – zanimanje, Kiš oporučio:
„Možete biti homoseksualac a ne biti Prust; biti Jevrejin, a ne biti Singer“.
Ne znam koliko je pametno „biti homoseksualac“, ali sigurno da je glupo „biti homoseksualac“ zbog intencije da se bude – Prust.
Prustovi!
Zbogom... Predsjedniče!
Kiš je zaboravio da doda: a može se, očigledno, biti i – ništa.
I niko i ništa.
Kad se Parlament, čak protivno i Tvojoj/SDP volji, ipak odvažio da izglasa povjerenje Đukanovićevoj vladi (27. januar 2016), bolji uzusi bi podrazumijevali – kako si napustio većinu kojom si zasjeo kao predsjednik Skupštine – da odmah, neposredno postaviš pitanje i svog povjerenja.
Dapače („što bi rekli Hrvati“, u jednom argentinskom pismu Crnjanskom varira Milan Stojadinović), nijesi to učinio ni pri zvaničnoj inicijativi 36 poslanika za Tvoju smjenu. Ali jesi preduzeo u državnim poslovima nedopustivo: iako u položaju pokrenutog postupka (ne) povjerenja, demonstrativno si državno posjetio SAD. Neukusno, nepristojno i prema domaćinu: u državne posjete se ne odlazi dok se pod upitnikom kod kuće.
Država.
A Tvoje vazalsko traženje potpore svojoj funkciji izvan – četničko/mandićevski: izvan! – države u kojoj tu funkciju obavljaš, izvan svoje(?) države, samo je posljednja jadikovka Tvog poimanja države kao privatne, karijerne prćije. Ali i sasvim u harmoniji s Tvojim svježim koalicionašima koji – beznadežno uronjeni u crnogorsku kvislinšku tradiciju/sramotu – decenijama anticrnogorski stimulišu diverzijske oslonce po Beogradu i Moskvi (ali i u Rimu, Briselu...).
Trojanci... U Troji bez Jelene.
