Komentar

ŠTO TO HUČI SUTJESKA! 13. CRNOGORSKI KRALJ IBI (Šekspir kao... Mrš!)

Završni otpisni ispis bivšem predsjedniku crnogorske Skupštine, Ranku Krivokapiću (i trabantima)
ŠTO TO HUČI SUTJESKA!  13. CRNOGORSKI KRALJ IBI (Šekspir kao... Mrš!)
Boro KRIVOKAPIĆ
Boro KRIVOKAPIĆAutor
Portal AnalitikaIzvor

Zbogom... Predsjedniče!

Druga, ili jedna od konstitutivnih premisa palanke, štaviše i kao njen uslov – zatvorenost.

Odatle je slabo primijećena, a još slabije vrednovana – bez obzira i na prateće protivrječnosti – fundamentalna, strateška usmjerenost, već i tekovina suverenističke crnogorske Vlade: Otvorenost crnogorske ekonomije/privrede.

Nesumnjivo da je u tome i lucidni refleks Đukanović/Vujanović internacionalizacije crnogorskog državnog pitanja – bez čije međunarodne totalizacije ne bi bilo suverene države Crne Gore – ali sam motiv otvorenosti cjelovito je u dubinama njegove antipalanačke dalekosežnosti.

Otvorenost („na sve četiri strane svijeta“) – neotklonjivi uslov održanja i uspona svake zajednice, pogotovu male države. Kao što je i fizički mala palanka neotklonjivi plijen krupnije i krupne palanke. Velika Srbija i Rusija!...

Zato niko ni ne pokušava da „usisa“ i od Crne Gore manji, ali eminentno antipalanački Luksemburg.

Ne mogu da ulazim u pojedinosti, naravno da ne isključujem zloupotrebe (a i kako bih, pa Crnogorci su sinonim – zloupotrebe!...), ali Tvoje/SDP sukcesivno sabotiranje stranih projekata/investicija u Crnoj Gori na tragu je, prije svega – zatvorenosti palanke. Htio ili ne: i agresivne, velikosrpske i ruske palanke.

Hemija. Armirane tromosti palanke.

Zbogom... Predsjedniče!

Iako vjerovatno nemajući pojma o tome (tek ne o svemu drugome), mora Ti se odati priznanje: Svestrano iskreno, najsvojskije – ali i najsvojstvenije! – stahanovski si harangirao i prisnim „žargonom autentičnosti“ stoički oličavao crnogorsku Skupštinu/ palanku.

Kralj Ibi... od Crne Gore.

Može biti – Tvog primjera radi – da je kvadratni metar (m2) u rajskoj Buljarici vrijedniji i skuplji nego na zgužvanom Menhetnu... Samo što za takvog kupca niko nije čuo. Niti ga vidio. A Tvoja/SDP „kritika“ još i konstruiše podvalu – palanačku podvalu – da tog famoznog investitora SDP/Ti dobro znate, ali da ga DPS/Vlada fantomski sprečava da usreći Crnu Goru.

Lako rješivo: samo da Ti/SDP takve svoje plemenite investitore – koje ljubomorno krijete – pokažete. I eto „lijepe smrti“ korupcije DPS/Vlade!

Kako da se virtuozni Ti/SDP ni te najprostije operacije nijeste sjetili!?

Tek je palanački tvrdnja da „niko nema što Crna Gora ima“ – što u partijskoj relaciji, istina, Ti/SDP dokazujete i kao tačno – kad je crnogorskih „prirodnih ljepota“ po svijetu... nebrojeno. Koliko, da se pogleda i preko ramena, i lijevo i desno: Albanija i Hrvatska.

Zbogom... Predsjedniče!

Sudeći po Tvom/SDP praktikovanju „filozofije palanke“, na mjestu Monte Karla još bi pasle ovce. Ili koze... Eventualne zloupotrebe ne mogu biti alibi – zatvorenosti države. Time i društva.

Čekajući „idealnog investitora“ neće stići – nijedan. Zatvorenost je i – autizam. Ali i otac i majka – korupcije.

Ili: najružnija smrt države. Smrt u palanci.

Nema pogodnije ilustracije od Pitera Manka i tivatskog Porto Montenegro... Vlada bi povukla potez kad bi sačinila i objavila zbornik kamenovanja tog projekta koji je preobrazio Crnu Goru, ucrtao Crnu Goru u elitnu mapu svijeta.

Mentalitetom „kju-kluks klana“, palanačku falangu predvodili su i „nezavisni mediji“; ali i bez ikakve pouke, sve po oprobanom SPS/Milošević geslu: „Idemo dalje!“

Lešinarski.

Zbogom... Predsjedniče!

Gluvi u – horu, kljasti u – kolu!...

Od kad je parlamentarizma, nije i parlamenta – osim Tvog i crnogorskog – u kome poslanici preračunavaju, diletantski, zarade... investitora.

U mnogostruko crnogorskoj zbrci – i Tvog/SDP obilnog doprinosa – palanački destruira i pandemijsko poistovjećivanje prava glasa, alternativno i parlamentarnog, poslaničkog prava, i – prava znanja. Populistički, kad znanje moć – nije.

Karikatura demokratije, sistema vrijednosti... Ili svakodnevnalozinka:

„Svako ima pravo na svoje mišljenje!...“

Nema.

Samo ako je ispunjen prethodni uslov – mišljenje. (A što nije, nije iz korpusa zagarantovanih „ljudskih

prava“...)

Pored silesije Tvojih dugoročnih umnosti, mogao si se žrtvovati i ponekom prizemnijom, pa i da se „ugledni parlamentarci“ obavijeste o prastaroj anomaliji: da poslovni subjekti investiraju da bi – zaradili. Sramote li!...

Zbogom... Predsjedniče!

Nevolje su na sasvim drugoj strani: što su crnogorske otvorenosti u svim društvenim oblastima – naravno, ne ni bez nemalog doprinosa i „centara moći“ DPS/vlasti – još kržljave i oskudne, sužene i do Tvog/SDP nevida. I što su procesi otvorenosti jedva u zametku materijalizovani u matici – kulturi.

Tek u kulturi dominacije otvorenosti – neprikosnovenosti načela otvorenosti – izdići će se brana koja će trajno priječiti varijabile moralno-intelektualnih palijativa kao što si Ti/SDP. I još gore, političke družine Ti, rapsodične.

Ali, pjevno, tamo daleko!...

Sve dok je maratona crnogorskih podrepnika, Tvojih i bilo čijih (i svačijih) - kao onaj „od ranije poznat...“ šorovski bard; periferijski „šokčić“; po ličnoj inspiraciji umjetničkog pseudonima, izvini(te) MRŠ! (ili kao URA!) - što Te vapajem zavičajnim brani i odbrani: Crna Gora – „obećana zemlja za svakoga osim za Crnogorce“.

Rezervat.

Zbogom... Predsjedniče!

Tvoja država, upravo Tvoj/SDP ćorsokak – među nama. Ali, važno, samo da je – „crnogorski“.

Lažni doktor nauka, ali je Tvoj/SDP – naš! Krivotvoreni „profesor na Univerzitetu u Rimu“, ali je – vaš! Ili šerbot akademik/plagijator, ali šta sad pa – sud!?

Sud je – mi! Strašni, najstrašniji sud!...

Vjekovni ideal „...rad ponosa svakog Crnogorca“ (i bez razlike: i nacije, i vjere, i partije, i uzrasta, i pola, i seksualne orijentacije...), nego što: vladavina prava, apsolutno; ali s crnogorskom fusnoticom najintimnijom – samo do mog praga!

Ne, „ne dirajte moje krugove!“ – arhimedovski crnogorske.

A kad zatreba i njegoševski, da „ove gore ne trpe regule“. Ili – i evidentnije i prozaičnije - kako ono bješe (iako po crnogorski ne seirim, nimalo, čak naprotiv): „Budva Budvanima!...“

Siroti zavičaji.

Tačno tako, Tvoj/SDP idealizam: Kad bi Ti bio – Čerčil; samozvanac Lekić – Masarik; kao Platon klasik/šerbot – Adžić; kao i teza i antiteza, i Marlo i Sartr – Dr Perović & Kesedžija („i njegove bize“); a Šekspir bi se zvao – MRŠ!

Kolo.

Država/palanka.

Portal Analitika