Osnovana 2007. godine u Dubrovniku, klapa je dobila ime po lukobranu Kaše koji se nalazi ispred stare gradske luke, a simbolizuje klapu kao lukobran višeglasnog pjevanja dubrovačkog kraja. Iako relativno mlada, nastupila je na mnogim festivalima širom Hrvatske i u inostranstvu, te osvajala brojne nagrade. Pored toga, klapa je krenula sa svojim koncertnim programom Tragom Republike, kojim oživljava 16 izvornih pjesama dubrovačkog kraja, te uz pomoć ljeričara, zdravičara, glumaca i plesača predstavlja muzički odraz dubrovačke istorije. Prvi komapkt-disk pod nazivom Rego objavila je 2013. godine, a već naredne Tragom Republike.
Članovi klape su tenor Petar Sambrailo, tenor i mandolinista Marijo Anđelić, bariton Alek Roki, bas, mandolinista i gitarista Vicko Dragojević, i bas i kontrabasista Ante Džamarija. O utiscima sa Festivala u Perastu, pripremama za nastup na Don Brankovim danima muzike i repertoaru koji će izvesti, kao i o mjestu klapske pjesme danas, za Portal Analitika govori Vicko Dragojević, vođa klape Kaše, koji je muzički put počeo 2000. godine kao lautista i gitarista Ansambla za ranu muziku Cappella Ragusina i klape Linđo-N. Na dubrovačkom univerzitetu magistrirao je komunikologiju, a zaposlen je kao novinar na Hrvatskoj radio-televiziji.
ANALITIKA: Nedavno ste se iz Boke vratili u Dubrovnik kao nagrađena klapa na KotorArtu. Jeste li zadovoljni plasmanom na ovogodišnjem Festivalu klapa u Perastu?DRAGOJEVIĆ: Zadovoljni smo plasmanom, pogotovo činjenicom da treću godinu zaredom osvajamo nagradu publike. Festival u Perastu neizmjerno poštujemo, te nam je sigurno jedna od najvažnijih ljetnih stanica među nastupima.
ANALITIKA: Drugi put na ovogodišnjem KotorArtu - očekuje Vas sasvim drugačiji nastup. Prije svega, nastup nije takmičarski već koncertni. Kakav je Vaš odnos prema te dvije vrste nastupa u pogledu priprema, treme, očekivanja?
DRAGOJEVIĆ: Trema uvijek postoji, i dobro je dok je tako. U Kotor dolazimo donijeti mirise i note Dubrovnika, ali i samu Slavu Perasta koja je himna Festivala klapa, tako da s velikim iščekivanjem čekamo reakcije kotorske publike.
ANALITIKA: Nastupate sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom. Koliko ste do sada imali prilika da sarađujete/pjevate sa simfonijskim orkestrima?
DRAGOJEVIĆ: Sa Dubrovačkim simnfonijskim orkestrom nastupamo duže vrijeme. Prošle godine imali smo i veliki koncert na Dubrovačkim ljetnjim igrama, upravo s ovim koncertnim programom, tako da smo smjerni i spremni zapjevati pod bijelim dirigentskim štapićem. Nastup s orkestrom je za svaku klapu veoma važan i, nerijetko, prilično drugačiji muzički ambijent. Međutim, mi smo dovoljno i uigrani i upjevani s orkestrom tako da smo spremni za sve pozornice.
ANALITIKA: Vaš program na Don Brankovim danima muzike većinom čini zabavna muzika, pjesme Đela Jusića. Jesu li njegove pjesme inače dio Vašeg repertoara ili je to rezultat kotorske prigode?
DRAGOJEVIĆ: Naravno. To su pjesme uz koje smo odrasli, s kojima smo nadojeni i, jednostavno, pjevati te pjesme je potpuno prirodno i logično svakome ko je prve korake odhodao na Stradunu.
ANALITIKA: Na koncertu izvodite i pjesme čije ste tvorac – Ajmo još jednu, Petrunjela, Slava Perasta. Koliko se, dok stvarate, oslanjate na tradicionalno klapsko izvođenje, koje je karakteristično po a cappella pjevanju, četvroglasju, durskom tonalitetu sa osnovnim akordskim funkcijama...?
DRAGOJEVIĆ: Ovdje se radi o dubrovačkom pjevanju, dubrovačkim pjesmama. S jedne strane, mi smo klapa, i kada komponiram idem u tome smjeru. Ali, prije svega, važna je nota, važan je stih. Mislim da će publika to prepoznati, pjesme koje - bilo da ih pjeva klapa ili neko sasvim drugi - imaju svoje težine.
ANALITIKA: Klapu Kaše osnovali ste prije skoro deset godina? Je li to bilo Vaše prvo klapsko iskustvo?DRAGOJEVIĆ: Ne. S klapama pjevam, sviram, nastupam i putujem od svoje dvanaeste godine, tako da je sada tu već pozamašno iskustvo.
ANALITIKA: Od koga ste učili na početku? Da li ste imali mentore?
DRAGOJEVIĆ: Počeo sam s velikim hrvatskim kompozitorom Krešimirom Magdićem, s kojima sam prošao sve osnove muzike: počeo sam kao mali gitarista i lautista, da bi se polako popeo na najveće pozornice. S devetnaest godina sam s prijateljima osnovao klapu Kaše, a ta priča ubrzo je postala jako lijepa i jako uspješna.
ANALITIKA: Koliko vam u svom repertoaru kao vodiči služe prvi etnomuzikolozi koji su prikupljali materijal s ovih prostora – Franjo Kuhač i Ludvik Kuba?
DRAGOJEVIĆ: Jako puno. Prema Kuhaču i Kubi sam pokrenuo svoj najozbiljniji projekat – koncertni program Tragom Republike. Na jednom mjestu, prema njihovim izvorima, okupio sam dvadesetak izvornih pjesama dubrovačkog kraja, koje su većinom bile potpuno zaboravljene. Obradio sam ih i reanimirao, prema njihovim zapisima, i te pjesme se danas izvode, snimaju i pobjeđuju na brojnim festivalima.
ANALITIKA: I klapa Kaše je sklona vokalno-instrumentalnoj muzici. Kako opravdavate uključivanje instrumenata u klapsko pjevanje? Da li je to nužan postupak kako bi se klapsko pjevanje popularizovalo?
DRAGOJEVIĆ: I jeste, i nije. Dubrovačka tradicija, kao i bokeljska, uvijek je i bila muziciranje uz instrumente. I Dubrovnik, i Kotor su, u evropskim razmjerama, uvijek bili ozbiljni gradovi, te su njihovi muzičari mogli sebi dopustiti i priuštiti rad s instrumentima. Tu tradiciju smo i mi nastavili.
ANALITIKA: Znači li to da je a cappella klapsko pjevanje daleko manje popularno među publikom?
DRAGOJEVIĆ: Ne bih to rekao. A cappella pjevanje je puno intimnije i posebnije. Ali, to je ozbiljna muzika, a ne zabava. A većina publike traži upravo zabavnu muziku.
ANALITIKA: Kakav je Vaš utisak u vezi sa pihvatanjem klapske pjesme kao žanra popularne muzike kod današnje mlade publike? Da li je Vaša interesna sfera ona koja gravitira I tradicionalnoj - folklornoj muzici, zabavnoj domaćoj, roku, džezu, pop muzici?
DRAGOJEVIĆ: Pjesmu ne volim dijeliti u kategorije, jer je teško, odnosno ograničavajuće. Ipak, moja interesna sfera bila bi publika koja traži raspjevanosti, veselje, ljepotu i, na kraju, tradiciju. A, hvala Bogu, takve publike ne manjka.
Boris MARKOVIĆ
