Neka ovo bude moto za prolegomenu moje reakcije, kao člana rukovodstva SDP Crne Gore, na najnoviji istup pripejd angažovanog beogradskog najamničkog pera, osvjedočenog maligansko-čivaskog dežurnog političkog lažnog sinoptičara Bora Krivokapića (besposličaru prifalile pare, pa na početku izborne kampanje oće da zaradi još jednu odvratnu i prljavu nadnicu), đe mu je opet glavna meta, po nekoj opsesiji, poput Potemkinovih sela, naravno, lider SDP Ranko Krivokapić.
Kako odgovoriti odavno propalom studentu Boru Krivokapiću, njemu šeretskom i koterijskom novinaru i režimskoj ikebani, koji se vazda hranio iz jasli svake vlasti, a da bi se takav egzemplar moralnog posrnuća i skrnavljena činjenica iz najnovije istorije adekvatno opisao i razimio, ako se pritom pošteno i objektivno ne bismo prisjetiti i pozvali na prošlost i to prvijenstveno na smisao deskripcije, poduka i poruka Njegoševih stihova iz pjesme „Orao i svinja-ili naša braća podmićena“. Sigurno Boro Krivokapić, člankopisac u nastavcima u jednom dnevnom listu, u toj, nominalno svojoj, ali suštinski tuđoj savremenoj političkoj, a nimalo istorijskoj sagi, neće i ne može, ni po čemu, zaslužiti status orla, o kome Njegoš veli u navedenoj pjesmi. Naprotiv, cijeli tekst, a naročito potonji niz stihova rečene Njegoševe pjesme su, komparativistički, paradigma onoga što svojim javnim profilom, evo već duže vrijeme, u obračunu sa Rankom Krivokapićem i SDP Crne Gore, emanira beogradski fabrikant laži Boro Krivokapić. Nemam namjeru, jer ovaj najamnik terazijski to ne zaslužuje ni po čemu (pravi odgovor za njega bili bi prezrenje i bojkot, a to su vrste moralnih društvenih sankcija) opovrgavati laži koje je ovaj njihov naučeni i naručeni pion produkovao, jer svi pošteni i savjesni analitičari i tumači naše zbilje znaju da je počela izborna kampanja, pa u nju, za račun vladajuće režimske partije, treba regrutovati, kao i vazda, dežurnog i ojađenog Bora Krivokapića i što je još jedan slučaj za zastidu savremene javne scene u Crnoj Gori.
Politički šegrt Boro Krivokapić hoće da piše i zbori o onome o čemu pojma nema i ne libi se da izmišlja od reda sve i da svoje fantazmagorije pokušava kao političku inkriminaciju da stavi na teret Ranku Krivokapiću i SDP Crne Gore. Misli zaludnjak, da može ekskulpirati sebe, tako što će neistine lijepiti Ranku Krivokapiću i SDP, a zaboravlja namjerno da se sjeti ko je, kad, kako i zašto i politički i ideološki u savezništvu, i s kime, bio u vrijeme ratova (1991- 1995).
Kad se vodila borba za slobodnu, građansku i demokratsku Crnu Goru, čak i mišje rupe bile su tijesne za plastelinsku i projektovanu minornu figuru zvanu Boro Krivokapić, posebno angažovanu, već duže vrijeme, u specijalnom ratu protiv SDP i Ranka Krivokapi- ća. Fransoa Volter nije zalud zborio: „Samo je stvarno umro onaj ko je zaboravljen“. U na- šem slučaju fakat je da ovo što je ponovo napravio, po ko zna koji put, najamnik i šegrt Boro Krivokapić nikada neće biti čak ni zapamćeno, a to znači da to nije dostojno zaborava, jer stari Latini su rekli „ex nihilo nihili fit“.
SDP CG pripada nezavisnoj i suverenoj i građanskoj Crnoj Gori i sve je od iskona svoga uradila i uradiće pro futuro za njenu opstojnost, slobodu i demokratiju, a Boro Krivokapić bio je „na strani Crne Gore“ samo onda, onako i onoliko kada mu se i koliko mu u vagan sipalo i to redovito kad mu se naredi ili na neki drugi način reče. U pitanju su, nadasve, političke i druge metafore, kada se govori o realnom javnom postupanju konkretnih lica. Van toga, Crna Gora, režimskog epigona i lakeja Bora Krivokapića nikad i nije zanimala, ako otadžbina i domovina nijesu bili isključivo ili primarno sredstvo za ostvarenje ličnih profita, koji su vazda bili i ostali primjeri negacije etike, istorijskih obzora i dostignuća Crne Gore. Na spisku lica kojih su doživjeli takav pad Boro Krivokapić ima vrlo malo konkurenata. Crna Gora i njeni građani koji je vole i pripadaju njoj, u postupanju kvazinovinara i pseudopubliciste Bora Krivokapića mogu realno uočiti samo jednu običnu štetočinu, uobraženog i neznavenog egoistu i sitnog profitera, kojega reklamiraju moćnici samo onda kad im i koliko treba.
Novak ADŽIĆ, član Predsjedništva i Glavnog odbora SDP Crne Gore
