Sebastijan Kurc je dva puta u dva dana poslao veoma jasne poruke, lično će se ispriječiti na putu ka članstvu Turske u Evropskoj uniji.
Sa druge strane, Erdogan je na sva zvona objavio da u utorak putuje na razgovore kod “svog prijatelja“ Vladimira Putina.
Turbulentni odnosi velikih sila ovim dobijaju potpunu kulminaciju. Ankara i Moskva donedavno nisu mogle očima da se gledaju, a sve je po zlu krenulo obaranjem ruskog bombardera na nebu iznad granice Sirije i Turske.
Kako vlasti u Turskoj nisu željele da upute izvinjenje, niti da se zauzmu za procesuiranje ubice ruskog pilota koji je umalo preživio obaranje, uslijedila je “diplomatska ofanziva“ Moskve u kojoj se gotovo svakodnevno zvanična Ankara optuživala za “udruženi poduhvat“ švercovanja nafte džihadista.
Istovremeno, Brisel je na Ankaru gledao sa sve više pozitivnih osjećanja, naročito u jeku izbjegličke krize kada je bilo apsolutno neophodno ostvariti dobru koordinaciju i, ako ništa drugo, bar regulisati način na koji izbjeglice iz Sirije i Iraka pristužu na stari kontinent.
Prije svih, njemačka kancelarka Angela Merkel je zagovornik teze da sa Turskom treba ostvariti bolju saradnju, određeni dogovori su postignuti, uključen je bio i novac, kao i “zeleno svijetlo“ za nastavak evropskog puta Turske.
Ipak, drastičan zaokret se dogodio kada je Erdogan uputio izvinjenje Putinu zbog obaranja ruskog aviona, iz Moskve je to prihvaćeno sa zadovoljstvom, a posle neuspjelog puča bilo je izvjesno da će Erdogan odlučnije izabrati stranu.
Kako iz Brisela nisu stizale poruke podrške ili je to činjeno uz određenu zadršku i bez stoprocentne privrženosti “važnom partneru“, Erdogan se odlučio da promijeni stranu, a njegovoj odluci je vjerovatno kumovao i haos koji je nastao u vazdušnoj bazi Indžirlik u Turskoj, koju koriste NATO i snage SAD, a odakle je navodno i krenula ideja o puču.
U najavi posjete Moskvi Erdogan je istakao i da Evropska unija više od pola vijeka zamajava Ankaru, tako da je sasvim izvjesno da na svjetskoj političkoj sceni imamo novi savez, spreman da se suprostavi evroatlanskom bloku, uprkos tome što je Turska članica NATO.
Izvor: b92.net
