“Spomenikom Barešiću ponovo su ubili našeg oca. Ali, njegovim podizanjem apsolutno nijesmo iznenađeni. Jer, to je samo još jedna u nizu uznemiravajućih vijesti koje u posljednje vrijeme stižu iz Hrvatske. Najviše, u stvari, zabrinjava to što su otkrivanju spomenika prisustvovali Tompson i neki hrvatski ministri”, kazala je Rolović Nikolić za Večernje novosti.
Supruga ubijenog ambasadora Jugoslavije, Branislava Rolović, kazala je da ju je objavljivanje vijesti o spomeniku onespokojilo.
“Antifašizam je temelj Evropske unije. Svi evropski zvaničnici osuđuju fašizam. To su divne riječi, ali djela možemo da vidimo i u komšiluku, i u Evropi, i svijetu. Zato i jesam uplašena, brinem šta sve može da se dogodi i čime se sve ovo može završiti. A naša porodica je unesrećena prije 45 godina. Ubistvo mog supruga je, prije svega, naša porodična tragedija. Pokazalo se, međutim, da je bilo i uvod u sve što se kasnije događalo u Jugoslaviji”, kazala je ona.
Sin Vladimira Rolovića, Predrag, kazao je za Večernje novosti da nije vjerovao da će se Barešiću podići spomenik. “Ja, ipak, nijesam vjerovao da mogu otići tako daleko”, kazao je on.
Porodicu ambasadora Rolovića, kako su kazali, najviše muči to što slučaj ubistva nije rasvijetljen do kraja.
“Tata je, nekoliko nedjelja prije ubistva, poslao službenu depešu Saveznom sekretarijatu inostranih poslova (SSIP), baš o aktivnostima ustaške emigracije. Tu depešu sam lično vidjela u našoj rezidenciji. Slučajno, dok sam u očevoj torbi tražila naše novine. Bila je otkucana na papiru A4 formata, na dvije i po ili tri strane. Po marginama je imala i nekoliko rukom napisanih očevih zabilješki. I znamo da je poslata i kako smo saznali u SSIP upisana pod brojem 154. U njoj je bilo precizno napisano da je ustaška emigracija organizovana, jaka, da je dobro finansirana. Depeša je, međutim, poslije očevog ubistva sklonjena. Želja naše porodice sada je da se taj dokument pronađe i poslije 45 godina otvori i objelodani”, kazala je Žana Rolović Nikolić.
Njena majka Branislava potvrdila je da je depeša poslata u SSIP, ali da joj se ubrzo poslije ubistva Rolovića gubi svaki trag.
“Nesporno je da je zbog sadržine uzburkala rukovodstvo Jugoslavije. Vladimir mi je, desetak dana prije ubistva, rekao da je pozvan da polovinom aprila dođe u Beograd na konsultacije i dodao: ꞌMožda budem opozvanꞌ. Na te njegove riječi samo sam sklopila ruke i rekla: ꞌDaj Bože da odemo odavdeꞌ. U Švedskoj nijesam bila spokojna. Nešto sam predosjećala, naročito poslije otmice naših u konzulatu u Geteborgu”, kazala je Branislava Rolović.
Ona se nakon ubistva vratila s djecom u Beograd.
“Niko nikada iz SSIP nije od mene tražio bilo kakvu izjavu o danu ubistva. Nijesu čak uzeli izjavu ni od njegove sekretarice Mire Štempihar, koja je, takođe, bila teško ranjena. Samo sam, nekoliko mjeseci poslije ubistva Miru, kada se oporavila, zamolila da mi zbog mene i djece napiše šta se tačno tog dana dogodilo. I ona je to uradila, a tu njenu otkucanu ꞌizjavuꞌ i dan-danas čuvam”, dodala je Branislava.
Novosti.rs
