Gosti su potpredsjednika Vlade upoznali sa situacijom u vezi vraćanja imovine koja je oduzimana nakon Drugog svjetskog rata. Posebna pažnja je posvećena selektivnom vraćanju, naročito kada se radi o imovini veće vrijednosti. Potpredsjednik Vlade je detaljno upoznat sa činjenicama da je tadašnja Vlada odbila da primjenjuje Zakon o pravednoj restituciji kojeg je Skupština usvojila na predlog 7000 građana. Dvije godine kasnije Vlada je pripremila svoj, Zakon o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju, kojeg je Skupština usvojila 2004. Nezadovoljna i ovim, vlastitim zakonom, Vlada je 2007. predložila njegovu izmjenu kojom je skoro polovina podnosilaca zahtjeva izgubila pravo na povraćaj ili obeštećenje za imovinu oduzetu od države. Od tada do danas, oduzeta imovina koja nije vraćena ranijim vlasnicima, neprekidno je prdemet sumnjivih prodaja čiji su akteri Vlada, lokalne uprave i biznismeni problematičnih biografija.
Latif Gorana je potpredsjednika Vlade upoznao sa problemima restitucije u Ulcinju, a po složenosti i prioritetu je izvdvojio lokalitet Valdanos, ne samo kao problem restitucije nego i mjesto tradicionalne i istorijske povezanosti Ulcinjana koje je borba za pravednim rješavanjem njegovog statusa, tokom poslednjih godina, više puta okupila u akcijama građanskog bunta. Gorana je predstavio ogroman prirodni potencijal Ulcinja i njegove okoline i neophodnost da država oslobodi ove resurse kako bi od njih korist dobili i Ulcinjani i Crna Gora.
Ljubo Nikolić je iznio detaljne pojedinosti o ponižavajućoj nepravdi prema oko 500 podnosilaca zahtjeva kojima je imovina ekspropirisana za akumulaciju jezera Krupac, Slavo i Vrtac. Njima je, nakon što je 2007. promjenjena metodologija ppo kojoj se obračunava obeštećenje, ono umanjeno oko 95% u odnosu na predhodnu metodologiju koja je inače višestruko umanjivala vrijednost oduzetog zemljišta.
Vladimir Bošković je naglasio kako je Vlada je 2007., tri ipo godine nakon usvajanja zakona kojeg je takođe ona predložila, radikalno promjenila vlastiti zakon i više od polovine aplikanata izbacila iz postupka. Ova izmjena tokom odmakle primjene, ne samo da je neustavna nego je i suprotna osnovnim principima pravne civilizacije. Svi su ti ljudi aplicirali i svoja prava zatražili prema garancijama iz zakona usvojenog 2004. Uz to su platili ne male troškove geodetskih, građevinskih i vještaka finansijske struke. Motiv za ovu izmjenu zakona nije bio nikakav javni interes, jer on u toku postupka izmjene nije utvrđen niti u obrazloženju objašnjen. Isključivi motiv je bio zadržavanje ove imovine u državnom vlasništvu kako bi vrhovi vlasti sebi bliskim pojedincima omogućili enormne zarade preko ove imovine, gradnjom luksuznih objekata namjenjenih tržištu.
Potpredsjednik Vlade je izrazio spremnost da se na terenu upozna sa obimom i vrijednošću imovine koja nije vraćena ranijim vlasnicima, kao i razlozima zbog kojih se to desilo.
On je naglasio da je nepravda koja je stvorena nakon Drugog svjetskog rata, kada su ljudi iz ideoloških razloga masovno lišavani zakonito stečene svojine na zemljištu i objektima, uz simboličnu naknadu ili čak i bez nje, da je ta nepravda dodatno uvećana i produžena nakon 2007. neustavnim izmjenama i dopunama osnovnog Zakona o povraćaju iz 2004. koji je garantovao svima, bez diskriminacije, jednako pravo na povraćaj ili obeštećenje oduzete imovine. Po njegovom mišljenju, počinjena nepravda se mora ispraviti izmjenom sadašnjeg, izmjenjenog zakona, kroz uklanjanje diskriminišućih odredbi koje su dovele do nejednakosti u vraćanju ili obeštećenju ranijih vlasnika. Izmjena bi podrazumjevala vraćanje svog neizgrađenog zemljišta u naturi, kriterijume za obeštećenje koji su važili do septembra 2007., kao i odgovarajuće rješenje za bivše vlasnike zemljišta koje je nakon 2007. postalo izgrađeno ili privatizovano.
Restitucija oduzete imovine je, po mišljenju podpredsjednika Vlade, uslov za poštenu privatizaciju. Ogromni kompleksi od naroda oduzete imovine stoje zarobljeni u svojini države, koja time lišava sebe velikih prihoda po osnovu poreza koji se plaćaju na vlasništvo ili stavljanje u promet. Vraćanjem u svojinu ranijih vlasnika, ubrzaće se i privođenje namjeni ovog prostora i dolazak ozbiljnih investitora. Pravedna restitucija je svakako ne samo lični interes bivših vlasnika, nego javni interes Crne Gore u cjelini. Protiv nje su isključivo spregnuti lični interesi privilegovanih pojedinaca i njihovih zaštitnika u državnoj vlasti koji su na ovoj imovini stekli bogatstvo. Ozbiljni investitori, kako je zaključio Vujović, ne žele da investiraju u državi u kojoj im se nakon što određenu imovinu kupe od države, kao potražioci te imovine mogu pojaviti bivši vlasnici kojima je država oduzela i izbjegava da je vrati, zaključuje se u saopštenju.
