Ona je nakon usvajanja Rezolucije kojom Skupština Crne Gore od CANU zahtijeva povlačenje spornog Rječnika kazala će „ona ostati zapamćena kao nevjerovatna odluka i inkvizitorski akt, jer se jedino inkvizicija služila zabranjivanjem knjiga“.
Zamoljen da kao nekadašnji naučni savjetnik za leksikografiju i višegodišnji urednik u enciklopedijskim projektima (ECG Leksikografskog zavoda CG i „Crnogorske enciklopedije“ DANU) iznese svoje mišljenje o situaciji koja je nastala usvajanjem Rezolucije i reagovanjem predsjednice Savjeta, Perović podsjeća da je već u dva navrata javno naveo primjer iz Republike Makedonije, koji Crnoj Gori može biti od pomoći.
“ Na slične primjedbe makedonskih Albanaca, Makedonska akademija nauka i umjetnosti je suspendovala svoju dvotomnu Enciklopediju; od 2.000 primjeraka distribuirano je, poklonjeno ili prodato 300 primjeraka, a ostalo je – nakon primjedbi – povučeno iz prometa i sad čeka novo izdanje. Zašto se CANU oglušuje o taj navedeni primjer, meni nije poznato. U svakom slučaju, ingerencije predsjednice Savjeta nijesu takvog opsega da u ime CANU daje konačne ocjene u odnosu na usvojenu Rezoluciju. Tačno je da Rezolucija ima više simbolično nego funkcionalno značenje, ali i to nije malo. Moralna osuda nekog čina može da ima i snažnije i trajnije značenje, pa se time ne treba igrati. Nijedan spoljni saradnik CANU ili neovlašćeni član njenog radnog sastava, kao ni u slučaju Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i drugih evropskih akademija, nema pravo da govori u ime svoje „krovne institucije“, a u slučaju CANU to je još manje umjesno nakon nedavne kadrovske promjene u njenom čelništvu “kaže Perović.
On ne vjeruje da je profesorica Bečanović dobila zvanična akademijska ovlašćenja da daje izjave nakon usvajanja Rezolucije.
“ To njoj kao da i nije ni potrebno. Ona nikako da se oslobodi crnogorskih mentalitetskih opterećenja: posebno ne u zainaćenom zastupanju vlastitih stavova, ma koliko ti stavovi bili argumentovano osporavani i od „nestručnjaka“ i od stručnjaka - kao neprihvatljivi, neubjedljivi,
uvredljivi...” ističe Perović.
On smatra da je Rezolucija mogla da bude i konkretnija i obuhvatnija, jer nijesu uvrijeđeni samo Albanci i muhamedanci (Muslimani i Bošnjaci) u Crnoj Gori.
“ Uvrijeđeni su i Crnogorci - i kao građani, i kao antifašisti, i kao narodnosni i multivjerski potomci Vojislavljevića i narednih crnogorskih plemenitaških, velikaških, siromaških, dinastičkih, narodno-oslobodilačkih, slobodarskih, osobnih i generacijskih uzornika. Toga nema u Rezoluciji, a bilo je mjesto da se i o tome nešto kaže “ rekao je Perović. On podsjeća da su, po naučnim rezultatima, Crnogorci potomci i Grka i Ilira i Rimljana i Slovena, kao i Albanci, Muslimani, Bošnjaci, Srbi, Hrvati i svi drugi južnoslovenski i balkanski narodi.
“ Začuđuje da jedna dama, jedna dobro obaviještena profesorica književnosti (svejedno da li crnogorske, srpske, hrvatske ili makedonske) izjavljuje da je Rezolucija „inkvizitorski akt“, a poznato joj je koje su i na kakav način univerzalne ličnosti fizički stradale od inkvizicije, ponekad i samo zbog nekoliko riječi, a mi se danas možemo igrati riječima, pojmovima, pa i nesuvislim kvalifikacijama i svakojakim demonstracijama – a da nikome Crna Gora, ovakva kakva je, ne stavlja katance na usta “ konstatuje Perović.
“Tvrdoglavost, prenaglašena sujeta, pizma, nepoštovanje argumenata i provociranje oponenata, pa i grubosti i neodmjerenosti u izrazima, nažalost - dolazili su i iz CANU, ne samo u povodu Rječnika, već mnogih godina u potonjim decenijama. Nije onda čudno da spoljni saradnici i saradnice akademijskih projekata - svoje propuste, neprihvatljive formulacije, namjerno ili nenamjerno urečnikovane, brane neprimjerenim izrazima i formulacijama koje najmanje dolikuju prosvjetnim radnicima i akademijskim saradnicima “ zaključuje Sreten Perović.
Izvor: Pobjeda