Uvažavam g. Bešića kao analitičara, ali u ovom trenutku on to nije. Da biste bili analitičar nikada ne smijete izgubiti distancu prema političkim akterima, a onaj ko kreira nečiju političku kampanju nije analitičar nego direktan politički igrač. Pošto je URA, kao građanska, prozapadna snaga čiji je nedvosmislen cilj smjena DPS-a i njenih privesaka i stvaranje odgovorne vlasti, direktna prijetnja DPS-u i privescima, cilj je umanjiti njenu snagu pokušajem diskreditacije lidera URA. Scenario organizovane ofanzive na URA podrazumijeva stvaranje lažne slike o DPS kao sigurnom pobjedniku izbora, koju prate jednako lažne tvrdnje da će se URA boriti za cenzus, a ako ipak ostvari poželjan rezultat dovešće DF na vlast i slične gluposti. Poenta je demotivisati građane koji žele bolju, normalnu i uređenu Crnu Goru da izađu na izbore jer, zaboga, svakako se ništa neće promijeniti. Žao mi je što je tako, ali istupi g. Bešića su u funkciji tog scenarija i pokušaja još jedne obmane građana.
Računajući da moje lično poznanstvo sa g. Bešićem ne smije biti prepreka za otvorenu razmjenu argumenata, idemo redom:
Prvo, g. Bešić tvrdi da URA nema snažnog lidera. Za razliku od „snažnih lidera“ koji su na sve spremni da ostanu u foteljama i na budžetu da bi tako stavljali u svoj džep pare koje služe za bolje škole, bolnice, puteve itd , lider URA je uspješan i bez politike. Dok on i njemu slični stvaraju, Bešićevi „snažni lideri“ prosipaju.
Taj „slabi lider“ je, kao potpredsjednik Vlade početkom 2000-ih, u potpunosti zaokružio ekonomski, poreski i carinski sistem Crne Gore kao nezavisne države i to za tih nepunih godinu. Taj „slabi lider“ je, umjesto 100-procentnog tranzita/šverca duvana i alkoholnih pića uveo akcizne markice i za nepunih devet mjeseci povećao prihod Budžeta za nevjerovatnih 42 odsto. Vjerovatno je kao slabi lider prodao jedan Vladin avion, parkirao službena auta i ukinuo poklon stanove.
U periodu DPS-ovskih iluzija o modernoj federaciji, Žarko Rakčević je bio označen kao mašinovođa voza u kojem je DPS krenuo ka nezavisnosti. Taj „slabi lider“ je sa Savjetom SDP-a presudno doprinio sporazumu iz 1997. godine kojim je Crna Gora napravila otklon od velikorspske politike i vratila se sebi.
Prateći ključne trenutke moderne crnogorske istorije, nije se teško sjetiti da je taj „slabi lider“ usmjeravao Crnu Goru u pravom smjeru na svim ključnim raskrsnicama – počevši od antiratnih zalaganja, osude napada na Dubrovnik, osude deportacije izbjeglica, pa do puta ka nezavisnoj i građanskoj Crnoj Gori, članstva u EU i NATO. Taj „slabi lider“ je bio protiv uništavanja crnogorske privrede, KAP-a, Željezare... Lako možete da pratite njegov realan doprinos emancipaciji Crne Gore, nasuprot stavovima „jakih“ lidera.
Drugo, zašto iz URA odlaze intelektualci, a dolaze marginalci iz DPS-a, odnosno „slabi lider“ ih nije zadržao. Za nekoga ko kaže da je analitičar trebalo bi da bude poznato da je od uvođenja višestranačkog sistema g. Rakčević je prepoznat kao čovjek koji je objedinjavao i dao značajan doprinos emancipatorskim procesima i katalizaciji građanske prozapadne misli. Od Reformskih snaga CG, preko objedinjavanja snaga za nezavisnost Crne Gore, Foruma 2010 do URA, koja objedinjava intelektualce, akademike, univerzitetske profesore. Slabi lideri se okružuju blijedim poslušnicima, da bi mogli da ostanu „lideri“ i to Bešić zna vrlo dobro. Priznajem da me iznenadio – počeo je da koristi rječnik DPS-a i nazivajući ih marginalcima uvrijedio hrabre ljude koji su se javno ogradili od politike koja će, ako je ne zaustavimo, svakog građanina ove zemlje učiniti marginalcem.
Treće, g. Bešić pita koji su to autentični građanski ili politički stavovi URA osim da smo protiv DPS-a? Teško da g. Bešić to ne zna ako se već uključio u političku utakmicu, ali da bude jasno – URA smatra da je smjena DPS-a preduslov za ekonomski i sveukupni oporavak. Za razliku od ostalih, URA okuplja ljude koji stvaraju, imaju viziju i znaju kako prevazići ekonomsku krizu, odnosno ući u fazu ekonomskog razvoja. Cilj nam je Crna Gora na Zapadu i Crna Gora koju će oni koji njome upravljajui čuvati i jačati, a ne raskubati.
Četvrto, pogubićemo se u kampanji, hoćemo li ili nećemo sa DF-om? Zašto stalno g. Bešić ostavlja utisak da slabo prati kretanja na političkoj sceni? URA je precizna – ni sa DPS-om ni sa DF-om nema evropske budućnosti Crne Gore. Ne pada nam na pamet koalicija sa DPS, ali ni to da u vlast uvedemo DF koji se vratio na poraženu politiku Miloševićevih i Šešeljevih 90-tih. Pošto to g. Bešić ne vidi – nastale su nove, dovoljno snažne građanske snage, koje mogu upravljati Crnom Gorom. Da bi došlo do toga potrebno je da DPS sa satelitima nema većinu. Postoje potezi nakon toga koji ni ovakav DF ne uvode u vlast, osim ako DPS i DF ne odluče da naprave koaliciju. I za informaciju g. Bešića, potpredsjednik Vlade koji je kazao da lično ne bi imao ništa protiv koalicije sa DF, nije član URA. Priznajem, bez obzira na takav stav, ja bih volio da jeste.
Peto, g. Bešić kaže da jeste zagovornik trećeg puta, ali taj put ne predviđa rušenje DPS-a sa DF-om. Tačno - taj put u praksi znači opstanak DPS-a i nastavak posrtanja Crne Gore do konačnog sloma. To smo vidjeli 27. januara u izvedbi Bešićevih saradnika. Na papiru je treći put, a u stvarnosti prevara i ulazak u krug slugu na dvoru. To nije naš put i zato smo na meti.
Šesto, g. Bešić je 2009. godine izjavio da više neće javno objavljivati rezultate istraživanja niti davati intervjue kada je riječ o političkim i društvenim pitanjima. Kazao je tada: „Ovim je svaki argument da sam potplaćen, da radim za tajnu policiju, da sam plaćenik DPS-a i slično potpuno deplasiran“.
Neđeljko Rudović, član Koordinacionog odbora URA
