Piše: prof. dr Dragan HAJDUKOVIĆ
Crna Gora je država koja zaduživanjem na državnom nivou i na nivou opština vodi državu i građane u dužničko ropstvo.
Crna Gora je država koja je već četvrt vijeka raj za organizovani kriminal; država immnogone smeta da rade a moguće da su tačne priče da je država često saučesnik kriminala. Ako jednog dana dođe Predsjednik Vlade koji zaista želi da u Crnoj Gori suzbije organizovani kriminal, realno će i on i njegovi ministri i njihove porodice i brojni pripadnici policije biti u životnoj opasnosti. Bojim se da će biti proliveno puno nevine krvi prije nego masovni organizovani kriminal bude pobijeđen, pogotovo ako smo, a izgleda da jesmo, postali teritorija značajna za poslove inostrane mafije.
Najkraće rečeno, Crna Gora je na pragu suštinskog nestajanja, a rezultati vlasti (uvijek naglašavam rezultati a ne namjere, jer o namjerama ne mogu da sudim) su ravni veleizdaji države. Katastrofalno loše vođenje Crne Gore je počelo da ugrožava dugovječnost naše države mnogo više od manjinskih protivnika njenog postojanja.Kvalitetna država je naša najbolja odbrana; opozicija postojanju države može biti jaka jedino u nekvalitetnoj državi. Skrenuću za trenutak sa teme da ponovim ono što govorim i obrazlažem već četvrt vijeka: sa teritorijim koju ima i sa ovako malim brojem stanovnika Crna Gora može biti najbolja evropska država; sve sem najbolja država, čak i drugo mjesto je neuspjeh i nesposobnost. Da je zadnjih deset godina vođena mudro, humano i sa ljubavlju, Crna Gora bi već bila na više od pola puta do najbolje države.
Da jasno kažem da me ne interesuje nikakva politička fumkcija. I poslije izbora ću ostati običan građanin, ali ne prihvatam da budem bespomoćan građanin. U državi dokazano loše vlasti i dokazano loše opozicije, izuzetno je značajno da sudbina građana uvijek bude u rukama građana.Izuzetno je značajno da kao građani imamo realnu moć da zaustavimo svako uništavanja bogatstva, šarma i ljepote naše Crne Gore.
Ono što bespomoćnog građanina može pretvoriti u gospodara svoje sudbine je direktno odlučivanje građana po ugledu na izuzetno uspješne švajcarske referendume koji su temelj dobro poznatog kvaliteta te države. Direktno odlučivanje, je ustvari garantovano ćlanom 2 Ustava ali je, vjerovali ili ne, zaboravljeno u daljem tekstu Ustava i nigde nije precizirano na koji način se ostvaruje direktna vlast građana. Zbog toga sam i pokrenuo inicijativu (koja je već ušla u skupštinsku proceduru) da Skupština Crne Gore ukloni ovaj neshvatljiv propust pisca Ustava. Ako se predlog usvoji, postaće obavezno raspisivanje i održavanje državnog referendum na zahtjev najmanje 25.000 građana sa pravom glasa, a na opštinskom nivou na zahtjev najmanje 5% građana sa pravom glasa. Naravno brojke (25.000 i 5%) mogu biti
modifikovane u skupštinskoj proceduri, ali bi odbijanje suštine, a to je obavezan referendum na zahtjev građana, bilo grubo kršenje člana 2 našeg Ustava.
Direktno odlučivanje je dalo odlične rezultate u svim državama u kojima postoji. Pored moći građana da zaštite prirodna, ekonomska i druga bogatstva države, obavezan referendum na zahtjev građana je moćno oružje protiv samovolje bilo koje vlasti i protiv uvijek mogućeg privrednog kriminala i korupcije, jer počinioci uvijek moraju uzeti u obzir nepredvidljivu inicijativu i volju građana. Da je bilo obezbijeđeno poštovanje Ustava, građani bi tokom deset godina od obnove državnosti, prije svega na lokalnim a i na par državnih referenduma, spriječili mnoga razaranja i rasprodaje privrede i teritorije. Sem toga, umjesto malodušnih građana koji ne vjeruju da mogu da bilo šta promijene, imali bi građane pune samopouzdanja koji znaju da je njihova sudbina u njihovim rukama; građane koji su, kao izvor ideja i barijera samovolji ove i bilo koje druge vlasti, neophodna osnova za početak preporoda Crne Gore.
Naravno u tekstu ograničenom na hiljadu riječi nema mjesta za detalje i mnogo toga ostaje nedorečeno. Međutim umesto što me sa raznih mjesta optužuju maltene kao neprijatelja države (čak i „četnika“!), bilo bi fer da mi RTCG omogući da objasnim vrijednosti moga prijedloga koji ne samo da nije protiv Crne Gore nego je i jedina nada zaustavljanja sunovrata i pretvaranja Crne Gore u kvalitetnu državu.
Komentari dijela dosadašnjih osuda
Dio građana je moju inicijativu ocijenio kao inicijativu motivisanu NATO paktom i kao plaćeničko služenje interesima Rusije. Potpuno pogrešan i neljudski zaključak.
Prvo, čak i uz najbolju volju poslanika, proces izmjene Ustava je dugotrajan. Poslije eventualnih dopuna Ustava potrebno je u Skupštini donijeti zakom o direktnom odlučivanju građana. U najidealnijem slučaju ovakvi referendumi bi bili mogući tek krajem 2017, a odluka o NATO će biti donijeta mnogo prije toga. Dakle čisto vremenski ovo što predlažem je neprimenljivo na NATO pakt. Dakle, nije primenljivo, ali kao humanista i demokrata pitam kritičare: a šta i da je primenljivo? Inače, pošto sam uvijek iskren, reći ću da ulazak Crne Gore u NATO pakt smatram greškom (bez emocija, iz racionalnih razloga koji su potpuno različiti od razloga opozicije) ali to zahtijeva poseban tekst.
Drugo, sa ljudske tačke gledišta sam Crnogorac od kad znam za sebe; kao Crnogorac sam živio i kao Crnogorac ću i umrijeti (vjerovatno u Gaeti). Da sam imao plaćenički mentalitet danas bih sigurno bio bogat čovjek. Materijalno nijesam bogat čovjek, ali sam ponosan što ne spadam u one koji Crnoj Gori nijesu dali ništa ali su joj uzeli sve što se moglo uzeti. Možete imati drugačije mišljenje od mene ali lične osude pokazuju još jedan veliki problem Crne Gore, duboke podjele i ekstremnu netoleranciju.
Treće, neki kritičari kažu da mi nijesmo Švajcarci (što je naravno tačno) i da naš narod nije zreo za pravo na direktno odlučivanje. Pitam Vas kako će naučiti da direktno odlučuje ako mu se ne da šansa. Kada prvi put u nekoj od opština ili na nivou države građani promijene neku štetnu odluku vlasti, do sada malodušni građani će se pretvoriti u samopouzdane građane i izvor napretka Crne Gore.
Četvrto, medijski je lako lansirati laž koja ostaje prisutna bez obzira koliko je vi kasnije ispravljate. To sam nedavno doživio i iz toga se naučio da budem oprezniji.
Čvrsto vjerujem da bi usvajanje moje inicijative bilo najbolje što se može desiti Crnoj Gori.
