Najveći turski pisac Orhan Pamuk objavio je novi roman i poslije dužeg ćutanja progovorio onako kako on to samo zna i umije: oporo, bez mnogo biranja riječi.
„Najgora stvar je što je ovdje (u Turskoj) prisutan strah. Osjećam da su svi uplašeni. To nije normalno. Sloboda javnog izražavanja je pala na najniži nivo”, izjavio je Pamuk povodom objavljivanja novog romana koji sredinom ove sedmice treba da se pojavi na knjižarskim policama.
Jedini turski nobelovac u izjavi listu „Hurijet” optužio je vladu da progoni novinare i da ih na razne načine šikanira kada joj ne aplaudiraju.
„Mnogi moji prijatelji kažu mi da je ovaj ili onaj novinar izgubio posao. Sada su čak izloženi šikaniranju i oni novinari koji su veoma bliski vladi”, kaže Pamuk, ukazujući na problem koji u posljednje vrijeme veoma prisutan u Turskoj.
Prema lokalnim medijskim udruženjima i nevladinim organizacijama, u zatvorima sada na suđenje čeka 20 novinara, protiv 150 je otvoren sudski proces, dok je 400 izgubilo posao ili su bili prisiljeni da ponesu ostavku. Među njima su i mnoga u Turskoj poznata imena. Na udaru su se našle i društvene mreže, ali i dopisnici stranih medija (Si-En-En, Bi-Bi-Si, „Tajms”) koji u svijet šalju „lažnu sliku” o Turskoj.
„Sloboda medija je sada na najnižem nivou u posljednjih nekoliko decenija”, tvrde u medijskim udruženjima.
Pamuk je u izjavi istanbulskom listu kritikovao predsjednika Tajipa Erdogana i zbog nedavne izjave da žene i muškarci po prirodi ne mogu biti jednaki, da je bog predodredio da one rađaju i podižu djecu.
„Naša religija (islam) odredila je mjesto žene (u društvu) –materinstvo… To ne možete objasniti feministkinjama jer one ne prihvataju koncept materinstva”, rekao je krajem prošlog mjeseca Erdogan, što je izazvalo oštra reagovanja i u zemlji i u svijetu.
Novi roman „Kafamda bir tahafik” (što bi se moglo prevesti kao „Nešto strano u mojoj glavi”) Pamuk je pisao, kako je potvrdio u video-izjavi, posljednjih šest godina. To je priča o Mevlutu, uličnom prodavcu boze, njegovoj ljubavi, položaju žena, svakodnevnim susretima sa ljudima, o dilemama koje se vrte u njegovoj glavi. Na 480 stranica on govori o promjenama koje su se desile u Istanbulu od 1969. do 2014. godine: razvoju voljenog mu grada, u kome je prvi put zaplakao, svakodnevnom životu, o dođošima, novim navikama koje rađa novo vrijeme…
Orhan Pamuk (62) se u posljednje vrijeme sve ređe oglašava („Valjda sam ostario”), ali kada progovori, kao što je to slučaj sada, onda on nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Prošle godine podržao je demonstrante na istanbulskom trgu Taksim, koji su danima protestovali kritikujući Erdogana zbog „diktatorske vladavine”.
„Problem je ovdje u tome što se Erdogan ponaša kao stari vladari tridesetih godina prošlog vijeka. On radi sve, kontroliše sve. On kaže: ’Ja imam iza sebe 50 odsto glasova. Ućutite.’ Tačno je da ima 50 odsto (glasova), ali mi imamo 72 miliona stanovnika koji nisu svi kao on (Erdogan)”, izjavio je tada nobelovac.
Pamuk se zbog svojih izjava jedno vrijeme potucao i po sudovima, pošto je javno govorio o onome o čemu su drugi ćutali kao zaliveni. Našao se na optuženičkoj klupi sredinom prošle decenije kada je jednom švajcarskom listu izjavio: „U Turskoj je ubijeno 30.000 Kurda i milion Jermena.” To je dotad bila tabu tema i nacionalisti su ga odmah optužili da je izdao zemlju. Još mu to nisu oprostili. Turska se zbog toga našla na udaru žestokih kritika u svijetu i sudski postupak je prekinut zbog „proceduralnih propusta”. Tako je izbjegnut skandal jer je Pamuk već bio kandidat za Nobelovu nagradu za književnost, koju je dobio 2006. godine.
cenzolovka.rs
