Nekadašnji šampion superbantam kategorije (do 55 kilograma) ostao je upamćen po četiri legendarne borbe sa zemljakom Rafaelom Markesom, koje su postale dio obavezne bokserske lektire, ali su i ostavile traga na penzionisanom borcu.
“Problem je očigledno nastao poslije moje posljednje borbe (poraz nokautom od Markesa, u maju 2010), ali ne želim da sada demonizujem sport ili borbu, jer je ovo previd ljekara, ali i moj. Nijesam vodio računa o sebi poslije operacije”, rekao je Vaskez za ESPN.
Popularni Manjifiko objasnio je kako nije uspio da izliječi povredu i vrati se boksu.
“Ljekari su mi govorili da mi dobro ide, a ja sam probao da ubrzam oporavak, ali mi se mrežnjača odvojila. Poslije toga sam operisan mnogo puta, a ljekari su isprobali razne metode, od kojih je jedna bila da se stavi silicijum u oko. Pretpostavljao sam da ljekari znaju šta rade. Tada mi se vid nije sto odsto povratio, ali mogao sam da nastavim da živim”, ispričao je Vaskez.
On je kazao da je 2011. godine promijenio ljekara i da je otišao u poznatu kliniku u Meksiku, gde su mu ljekari rekli da je čudo kako nije ostao bez oka, jer oči ne mogu da izdrže toliko operacija, a Vaskez ih je do tada imao šest. Tada mu je preporučena transplantacija, ali je bokser to odbio, da bi dvije godine poslije toga svhatio da je transplantacija neophodna kada je oko počelo da mu se smanjuje i mijenja boju.
Uz pomoć Svjetskog bokserskog savjeta (WBC), Vaskez je pronašao specijalistu koji mu je rekao da može da čeka da mu se silicijum u oku sasuši (što može da traje između godine i 10 godina) ili da mu se ugradi protetičko oko. Bokser se na kraju odlučio za protezu.
“Stvar je u tome da više ne vidim na desno oko. Osjetljiv sam na svijetlo, razaznajem siluete, ali noću ne vidim skoro ništa. Živio sam samo sa lijevim okom bez problema, tako da sam se odlučio na vještačko oko”, rekao je Vaskez.
Uprkos svemu, bokser se ne kaje zbog svoje karijere.
“Ne žalim ni za čim. Kada bih se ponovo rodio, opet bih bio bokser. Ovaj sport mi je mnogo dao. Mnogo ljudi me pita za zdravlje i pričaju sa mnom, a da sam prosječna osoba, ne bi ih bilo briga za mene. Što se mene tiče, sve ovo je bio nesrećni slučaj. Život je bio dobar prema meni”, rekao je Vaskez.
