Kako su saopštili iz MSS-a, Komisija takođe želi da skrene pažnju autorima kolumni da, iako imaju znatno veći stepen slobode izražavanja, ipak obrate pažnju u koji kontekst stavljaju teme svojih novinskih članaka.
“I pored svih dozvoljenih pretjerivanja ne može se svaka novinska priča stavljati u bilo koji kontekst i mora se voditi računa da indirektne aluzije odgovaraju temi kolumne”, poručuju iz Medijskog savjeta za samoregulaciju.
Obrazloženje rješenja MSS-a prenosimo integralno.
Medijski Savjet za samoregulaciju je dobio žalbu od političke partije Demokratska Crna Gora zbog kršenja načela I i IV Kodeksa novinara u tekstu „Tri karte za Holivud“ koji je objavljen u Dnevnim novinama 06.06.2016. U navedenom tekstu za Demokratsku Crnu Goru sporan je sledeći pasus:
“I Aleksa Bečić se intenzivno gura na šalteru kako bi kupio kartu za Holivud. Juče je objavio kako mu raste rejting i u Baru, te da je tamo „obišao 6.376 domaćinstava“. Aleksa je na crnogorskom političkom tržištu inače lansirao model „uniformisane partije“. Naćerao je čak i veterane SNP-a Velja Kaluđerovića i Nevena Gošovića da nose njegove uniforme. Bijela košulja i crvena kravata!
Politička teorija i praksa, međutim kazuju kako uniforma, a posebno politička uniforma nijesu izraz slobode i demokratije, već ortodoksne neslobode, u šta su se zorno uvjerili Njemci 30-ih godina prošlog vijeka. Možda bi, baš zbog toga, i Bečića trebalo da ispratimo u Holivud.
Jer tamo je sve virtuelno. Ulogu Čerčila koju bi tumačio Ranko Krivokapić, ulogu Eliota Nesa koju je sebi namjenio Goran Danilović i ulogu jednog od istaknutih istorijskih likova s početka 20. Vijeka koju bi mogao da tumači Aleksa Bečić, radije bismo gledali u nekoj holivudskoj produkciji, nego u stvarnsoti, ovdje ispred naših pragova.“
U žalbi Demokratske Crne Gore između ostaloga piše da je: “Na navedeni način novinar Goran Popović Demokratsku Crnu Goru i njenog predsjednika Aleksu Bečića poredio sa fašističkim pokretom i Hitlerom. Autor monstruoznog teksta, hiljade građana Crne Gore koji čine Demokratsku Crnu Goru i njenog predsjednika Aleksu Bečića, poredi sa ideologijom i tvorcem najstrašnijih zločina u istoriji čovječanstva.
Riječ je o tekstu kojim se na najgrublji način krše načela Kodeksa novinara, posebno načelo I i IV, tekstu koji predstavlja govor mržnje, kojim se podstiču podjele, tekstu kojim se vrijeđa čast i integritet ne samo Demokrata i njihovog Predsjednika, već svih građana Crne Gore koji ne zaboravljaju stradanja i žrtve fašizma.“
Po dobijanju navedene žalbe Medijski savjet za samoregulaciju se, u okviru procesa medijacije, obratio Dnevnim novinama za izjašnjenje. U odgovoru koji potpisuje Goran Popović, autor spornog teksta, stoji:
“Naravno da gospodinu Aleksi Bečiću i članovima njegove partije nijesam ni u primisli imao namjeru pripisati fašističku konotaciju, a ako su oni to tako shvatili, naiskrenije žalim zbog toga.
Samo sam skrenuo pažnju na svojevrstan fenomen na političkoj sceni Crne Gore, a vezan je za vrlo naglašeni imidž Demokrata – uniformisano partijsko članstvo. Koliko god to moglo imati pozitivan efekat u sferi političkog marketinga, na drugoj strani krije opasnost da u dijelu javnosti produkuje asocijaciju na taj fenomen “uniformisanih partija” u Njemačkoj tridesetih godina prošlog vijeka, u Rusiji nakon Oktobarske revolucije, u Mao Ce Tungovoj Kini ili u Titovoj Jugoslaviji sa uniformisanim podmlatkom–pionirima i njihovima kapicama i maramama.
Dakle, svuda tamo gdje su se pojavljivale “uniformisane partije” neminovno je dolazilo do transformacije društvenog sistema u manje ili više totalitarni, bez obzira na profilaciju partijske ideologije. To je, prosto, do sada bilo istorijsko pravilo.
Moj stav iz pomenutog teksta zato je, više u teorijskoj ravni, bio tek dobronamjerno upozorenje novoj i po mnogočem u zdravoj političkoj strukturi u Crnoj Gori- Demokratama da zbog bespotrebnog simbolizma ne umanju svoju političku vrijednost na crnogorskoj sceni. Jednostavno,uz njihov naziv – “Demokrate” ne pristaje nikakava uniforma, čak ni u obrisima.
Priznajem da je u mom tekstu možda to prejako podcrtano i saopšteno, ali sve je bilo u cilju jasnog zalaganja za slobodu i demokratiju u punom njihovom značenju. Ne sumnjam da su gospodin Bečić i njegove Demokrate upravo na istom tom fonu, pa očekujem da ćemo ubuduće sarađivati bez nesporazuma ove vrste.”
Medijski savjet za samoregulaciju je dobijeno izjašnjenje proslijedio Demokratskoj Crnoj Gori. Međutim ni poslije deset dana i nekoliko urgencija nijesmo dobili odgovor od njih da li je ponuđeno izjašnjenje dovoljna satisfakcija. Kako se niko nije javljao Komisija za žalbe je ipak uzela u razmatranje pomenutu žalbu.
Komisija je na početku konstatovala da pomenuti tekst “Tri karte za Holivud” pripada novinarskom žanru kolumne, odnosno komentara. Takođe je konstatovano da uokviru komentara novinar ima puno veću slobodu izražavanja u odnosu na klasični informativni novinarski tekst. Komentar, žanrovski, autoru dozvoljava određenu vrstu pretjerivanja, što nije slučaj sa ostalim novinarskim formama.
Kada je o konkretnoj kolumni rječ Komisija za žalbe konstatuje da autor teksta nije direktno poredio predsjednika partije Aleksu Bečića i Demokratsku Crnu Goru sa Hitlerom i fašističkim pokretom, ali jeste pišući o njima ovu partiju i njenog predsjednika indirektno stavio u kontekst dešavanja 30-ih godina prošlog vijeka u Njemačkoj. Pišući o fenomenu uniformnosti partija pomenuti su u tekstu “Njemci 30-ih godina prošlog” vijeka i jedan od istorijskih likova sa početka 20.vijeka.
Komisija za žalbe smatra da ovakve indirektne aluzije u kolumni “Tri karte za Holivud” ne znače poređenje Demokratske Crne Gore i njenog predsjednika Alekse Bečića sa fašističkim pokretom i Hitlerom i samim tim ne smatra da je u pomenutom tekstu došlo da kršenja Načela Kodeksa I i IV.
Komisija takođe želi da skrene pažnju autorima kolumni, da iako imaju znatno veći stepen slobode izražavanja, ipak obrate pažnju u koji kontekst stavljaju teme svojih novinskih članaka. I pored svih dozvoljenih pretjerivanja ne može se svaka novinska priča stavljati u bilo koji kontekst i mora se voditi računa da indirektne aluzije odgovaraju temi kolumne, navode članovi KomisijE za monitoring i žalbe Aneta Spaić, Sonja Drobac, Danilo Burzan, Branko Vojičić i Ranko Vujović.
