Kako je kuću napustio vlasnik
Vlasnik kuće je Novak Zogović, stanovnik Podgorice, koji je za svega par godina svog života preživio transformaciju kojoj se niko nije nadao. Prema svjedočenjima komšija uvijek je bio miran, povučen, nije se miješao u tuđa posla. Sve dok se jednog dana nije sjekirom zaletio na vrata prve komšinice. No, kako su to bila drugačija, davna vremena, stvari su se međusobno riješile. Ipak, ljudi su nakon toga sa oprezom gledali na Novaka.
Činilo se da se smirio, da je incident bio tek ružna epizoda, sve dok jednog dana nije odlučio da promijeni način života. Novak je naime za svega nekoliko dana prikupio desetak pasa lutalica sa kojima je ''dijelio život''. Takođe, odlučio je da se hrani isključivo smokvama koje gaji ispred kuće. Kada su došli zimski mjeseci voća više nije bilo, a za to vrijeme Novak se transformisao u mršavog, zapuštenog čovjeka blijede puti koji je dane provodio proseći pretežno po parku Kralja Nikole, te obilazeći gradske kontejnere.
Životni paradoks zatekao je baš ovog stanovnika Podgorice kao vlasnika imanja u ''elitnom kvartu'', dok za život zavisi od šake sitniša velikodušnih prolaznika. Baš ovaj životni paradoks došao je do ušiju zainteresovanih kupaca, koji su, prema svjedočenjima komšiluka, ponudili Zogoviću vrtoglavih 450.000 eura za imanje, na šta ih je on psovkama istjerao napolje. Sredinom 2013. godine Novak je oko 16 časova iz čista mira izašao iz kuće i šipkom razbio tri šoferšajbne sa parkiranih automobila, a onda produžio dalje svojim poslom. Par mjeseci nakon toga od njega nije bilo ni traga ni glasa.
Raznoliki ukućani
U posljednih nekoliko godina od vlasnika kuće nema ni traga ni glasa, a novi ''ukućani'' različitih profila se stalno smjenjuju. Tako je na primjer početkom 2015. godine nekoliko mjeseci živio čovjek kojem niko nije znao identitet, koji je svakog dana u 15:30h počinjao svoj ritual. Sa drekom i psovkama prema osobi ženskog pola izašao bi na ulicu, bez majice i često samo u donjem vešu paradirao Beogradskom ulicom dozivao dotičnu gospođicu i prijetio sebi u bradu. Nakon nekoliko krugova povukao bi se u kuću iz koje bi se čulo snažno udaranje i prevrtanje inventara. Svakodnevna parada ludila bi trajala par sati kada bi se situacija smirila. Kako komšije navode, sreli bi ga narednog dana po povratku sa posla, to jeste tačno u 15:30. ''Assylum (ludnica) - tako su zvali ovo mjesto u tom periodu''.
Najčešći ukućani se pojave u kasnim večernjim časovima koji teturavim koracima ''dođu doma''. Oni koji uspiju da se ne prevale preko praga prenoće unutra, dok ostali ostanu da spavaju na ulazu parkinga, tik uz ulicu.
Takođe tu je i tip ukućana poznat kao ''brzi fiks''. Obraslo dvorište koje rastinjem štiti od radoznalih pogleda idealno je mjesto za brzinske prolaznike, koji uđu u dvorište kuće obično u večernjim časovima ostavljajući za sobom prazne špriceve, kasnije pronađene dječijom igrom i radoznalošću.
Umalo otišla u plamenu
Jedan od najzanimljivijih slučajeva ''režirao'' je beskućnik koji se tokom zimskih mjeseci prethodne godine pokušao ugrijati tako što je u dnevnoj sobi zapalio vatru kako bi se ugrijao. Kako su kamene zidine kuće upile stud on je radi veće vatre nabacao kartone i djelove inventara kuće, te je nakon svega nekoliko minuta gust dim obavio Beogradsku ulicu. Ubrzo sirene policijske i vatrogasne službe odjekivale su ispred kuće Zogovića, a osoba koja je uzrokovala požar nije pokušala da pobjegne već se zabarikadirala unutra. Nakon tridesetominutne intervencije požar je eliminisan. ''Samo sam pokušao da se ugrijem'' vrištao čovjek koji je uzrokovao požar dok ga je policija hapsila.
Bitno je napomenuti da je Beogradska jako uska ulica koja nije odvojena trotoarom. Prolaznici su prinuđeni da idu uz imanja kako bi se sklonili od automobila, a imanje Zogovića, sad već skriveno bujalim rastinjem, godinama pokazuje da skriva razne prijetnje naročito za najmlađe koji predvečernje časove provode igrajući se u okolini.
L.Đ.
