- Praćenje i nadzor u Rusiji i Sjevernoj Koreji su sasvim drugačiji. Uglavnom su ograničeni na samu zemlju, odvijaju se unutar njenih granica. Ali, ni to nije ništa bolje. Jer svi smo mi praćeni i nadzirani suprotno svim konvencijama i ljudskim slobodama – precizirala je Harison, koja je široj javnosti poznata kada je pomogla Edvardu Snoudenu da iz Hong Konga pobjegne u Rusiju.
Ova izuzetno aktuelna diskusija nije privukla previše crnogorske publike – iako je „špijanje“ nezaobilazna i svakodnevna tema u našim krajevima. Uz moderaciju urednika Pjace od filozofa, Srećka Horvata, svoja iskustva i zapažanja prenijeli su još Maja Pelević i Andrej Nikolaidis.
Pelević, srpska rediteljka poznata i po političkom aktivizmu, boravila je početkom godine u – Sjevernoj Koreji, i to turistički. Ona ističe da je nadzor u toj zemlji vidljiv, ali ne i tako rigorozan kao što o tome govore „objektivni posmatrači“.
- U Sjevernu Koreju godišnje uđe 200.000 Kineza, a i Rusi dolaze u velikom broju. Informacija da u tu zemlju ne može da se uđe i da je godišnje posjeti samo 8.000 ljudi daleko su od stvarnosti. Ulazi se lako, čak se i viza lako dobija, a tek na izlasku je potrebno prijaviti elektronske uređaje, odnosno hard-drajvove, USB i slične nosače memorije. A na može da bude svega osim snimaka vojske, nezavršenih građevina i radnika iz te zemlje, te pornografije – ispričala je ona.
Harison ističe kako je praćenje i nadzor dio njene svakodnevice, te da je namjera platformi poput WikiLeaks-a da objavi što veći broj tajno prikupljenih i „tajnih“ podataka, kako bi ljudi znali što se zaista dešava.
- Kadgod je WikiLeaks objavio dokumente o Iraku i Avganistanu, sve ono što su radile vlade onih zemalja koje su tamo ratovale i zbog kojih su mnogi poginuli, rečeno je da je WikiLeaks taj koji ima krv na svojim rukama – svih koji su stradali i koji će stradati – rekla je novinarka tog portala.
Andrej Nikolaidis dodaje kako je Džulijan Asanž jedan od onih koji plaća visoku cijenu zbog objavljivanje tajnih podataka vlada i korporacija.
- Morate biti amputirani od intelekta da bi povjerovali u sve one optužbe protiv Džulijana Asanža. Naravno da se pominju one za seksualne delikte, jer se svakoj javnoj ličnosti pripisuje da je uzor te, samim tim, ne smije da ima takve mrlje u svojoj biografiji – naveo je on.
- A zahvaljujući praćenju, danas se sve više koristi „graymail“ - ucjena podacima o vašem ponašanju, partnerima, kako bi pristali na nešto što nije najbolje po vas. No, enkripcija za komunikaciju danas napreduje pa postoji mogućnost da se donekle zaštitite. S druge strane, NSA i slične bezbjednosne agencije udružuju se sa velikim korporacijama, praveći veliku bazu podataka i mrežu korisnika koji su stalno kontrolisani. Jedan od tih primjera je i platforma „Palantir“ za povezivanje i analizu najrazličitijih baza podataka, a koju je, u stvari, osnovala CIA – precizirala je Harison.
Nikolaidis ne smatra da će u budućnost biti bolje građanima, već naprotiv.
- Idemo ka tome da ćemo biti potpuno nadzirani, a naš potpuni poraz biće onaj trenutak kada toga više nijesmo ni svjesni, ili nas je baš briga. Nadzor je najbrutalnije nasilje, a monopol nad njim imaju samo države, odnosno vladajuće strukture – zaključio je on.
Večeras će na Pjaci od filozofa u Kinu „Boka“ biti priređena dva predavanja. Advokatica za ljudska prava Renata Avila govoriće na temu „Portret digitalnog despota“ od 19 časova. Dva sata kasnije, u istom prostoru govoriće Angela Rihter – kako umjetnost može da posluži protiv nadzora.
K.J.
Foto: KotorArt/Duško Miljanić