Piše: Boro KRIVOKAPIĆ
Zbogom... Predsjedniče!
Ili nedavnim, svježim primjerom: „...Za nas važnih političkih adresa izvan Crne Gore!“ – mada eufemistički, ni ne libi se – petokolonaški!
- Tvoj „ugledni parlamentarac“, četnički vojvoda Andrija Mandić (TV / U centar, Podgorica, Jun 2016). Hajde, državniče, neka neko mandićevski opoje to– izvan, u bilo kojoj od država EU! Ili - za prvi primjer - u Sloveniji! Kad bi i toliko – a očigledno – EU/Brisel (i EU/Podgorica) konstatovao, tek bi tačno razumio Crnu Goru. Bilo i uprkos Tebi, ponosnom EU/kmetu u sopstvenoj državi. Oni se EU/junački „bore“ protiv agresorskog velikosrpskog nacionalizma i tako što – i pomoću državničkog Tebe/SDP -„demokratski“ razigravaju njegovu (i kauzalno rusku) pučistički agresivnu političku agenturu u Crnoj Gori. Arbitraža „političke korektnosti“.
Zbogom... Predsjedniče!
Inteligentno. Kao i što si jedino Ti mogao da smisliš: afirmacija suvereniteta građanina, je li, u grlenom savezništvu upravo s njima – sljedbenici „đenerala Draže“ i Informbiroa – upravo sa onima koji i programski poriču suverenitet crnogorske države. Kakav prilog, ustavopišče, teoriji suvereniteta: suverenitet građanina bez suvereniteta države! Sve nepresušni crnogorski palanački resursi, sad još i Tvoja: crnogorska ustavnopravna škola. Nobel? Svakako, ali kao dinamit u temelje crnogorske države.
Zbogom... Predsjedniče!
Inače, još kada vas, svih i ucijelo, i ukoričim (tvrd povez!) – kako ste i zamiritali – ima da se ogledate, voštano/muzejski, uglancani „kao lutke“. I kao crnogorski najomiljenije „duple lutke“. (I da ne čuje pitoma Marija Zaharova: ruske...)
Spomenar – nomen est omen. Ili kako se skupštinski, a izvornije frojdovski, o Vladi „izbornog povjerenja“ omaklo Tvom indigo/urotniku – i koalicionašu svačijem! – onoj ikebani od plastike lažnog „profesora na Univerzitetu u Rimu“ (liše profesora marksizma uKumrovcu i Baru), „marksističkom četniku“ i samozvancu Lekiću: „To ce biti Vlada u – Vladi!...“ (TV / Skupština, Podgorica, Maj 2016). Vlada u Vladi! Tako i Ti, smjerni đak samozvanca: „Bili smo opozicija u vlasti!“ (TV / Akcenti, Podgorica, Jun 2016). Opozicija u vlasti! Tvoj prestižni Džeferson? Nije, samo spontana, hereditarna anamneza: trojanski konji – neizlječivi virus crnogorski bastardne, kvislinške opozicije. I Tvoje.
Usud, Crnogorcima „u krvi“. I krvi.
Konji za vuču... pete kolone.
Zbogom... Predsjedniče!
Takav i rezime Tvoje političke, i moralne, samo/čitulje: Ti si popljuvao sve one s kojima si i čijom zaslugom si blizu dvije decenije velmožno – kusao; ne bi li petokolonaški zakusao sa svima koje si do juče, duže od dvije decenije – pljuvao. Zaslužio si se. I trojanski konji – Tebe. Privilegovano, isključivo dostojno Tvog himničkog uzora, skarednog moralnog i političkog ustrojstva, arhi/prevrtljivca i višenamjesnog skrbnika, u konačnici i ustaškog nacistedr Sekule Drljevica. „...Prevrtljivosti politike Ranka Krivokapica“ – kako Ti je čestitao, odlikovao Te Tvoj drugi dični politički predak, klijent od podvezice Predrag Bulatović (TV / Skupština, Podgorica, Jun 2016). Nijesam vjerovao, priznajem, kad su me u Kotoru (Ti, „rođenjem Kotoranin“) ne jednom upućivali u Consensus od Grada: da bi izvjesni podanik bio najgori primjerak ljudskog roda da nije njegovog svestranijeg - srodnika. Kakav napredak.
Zbogom... Predsjedniče!
Ali Crna Gora, vazda može i progresivnije: Neodoljivo slično, još doličnijem concensusu o Tvom fakirskom mentoru, Tvom dukljanskom Raspućinu – ali consenus sa stijene „sve Crne Gore“ – jedino o čemu su crnogorski saglasni svi, apsolutno svi (pa i oba sliva, i jadranski i crnomorski...), baš svi:
Ugledni „špijun iz Pipera“ neprikosnoveno bi se krasio lentom Prve Splačine od Crne Gore da mu nije nesavladivog rivala, neprevaziđene poetike njegovog „šit“ – sinčića.
Darvin. Primus Splačina od Crne Gore! (Konkurencija olimpijska!...) Nikad kraja primatima i superlativima – crnogorskim.
Tamo je i Tvoj najizvrsniji („najprvi“) državnički doprinos. I pri tome budi bez brige: nikad niko neće moci da Te, drljevićevski, zaobiđe... Nikada. Ili borhesovski! (zamoli prevodioca).
Zbogom... Predsjedniče!
Tako si, uostalom, i dekretovao, kraljevski obznanio: „Zgrabite svoje parče istorije!...“ Jadnica istorija. Ali, besumnje, Ti si ga „zgrabio“... Duplo golo. U tome, trpim prekor za privatnu indiskreciju (iako nije; primarno, obogaćivanje puteva psihoanalize...), kad si se vratio od Svetog oca, Benedikta XVI: „Vjeruj mi, naš razgovor je bio gotovo na nivou ličnih afiniteta!“ Gotovo!...Ko ti ne bi vjerovao!?... A i dokazano, ubrzo pošto si ga primio, rezignirani Papa podnio – ostavku. Sad i Tvoja smjena, kobne li globalne simetrije. Ili kad si iz Sankt Petersburga srećno (i nediplomatski) doletio u Vašington i raskomotio se u Stejt Departmentu... Pa skromno pripomenuo kako bi Tvoja ekselencija mogla posredovati i relaksirati odnose Amerike i Rusije, da su šokirane oči gospođe Viktorije Nuland smjesta izbjegle prema „plavetnilu svemira“. Gagarine!...
