''Četvtak je bio pretposlednji dan našeg ljetovnaja u Nici. Cio dan smo se šetali i kupali, a tek oko 21 čas smo došli u hotel da se spakujemo i izađemo na čuvenu Englesku promenadu, do klupice na njenom početku gdje smo rado sjedeli svake večeri. Brzo sam se spakovao, ali je Dragana odugovlačila i sve vrijeme ponavljala da joj se ne ide. Nisam mogao da je čekam, krenuo sam sam. Vratila me sa izlaza hotela da joj zatvorim kofer i potom smo krenuli zajedno. Kad smo sišli u hol začuli su se pucnji i vriska sa promenade, vidjeli smo opštu bježaniju, stampedo...U prvi mah nismo znali šta se dešava, ali nam je bilo jasno da je neka velika nesreća. Sada, dva dana poslije tragedije, jasno mi je da nam je taj kofer spasio živu glavu!'' ispričao je za "Večernje novosti" Đorđe Janjić.
On je dodao kako je odmah istrčao na promenadu, dok se njegova djevojka vratila u sobu hotela.
''Na "našoj klupici" vidio sam dvoje mrtvih, a pored njih još nekoliko teško povrijeđenih. Shvatio sma da je riječ o teškom terorističkom napadu. Gdje god sam pogledao bila su tijela mrtvih i povređenih. Lokve krvi bile su svuda po promenadi koja je oduvijek bila jedan od najljepših zaštitnih znakova Nice, simbol osmijeha, odmora i uživanja...Ljudi su trčali u sporedne ulice, majke su bježale i u naručju nosile djecu...Bio sam užasnut, zgranut, ali nisam osjetio ni trunku straha. Naprotiv, bio sam bijesan i ljut. Samo sam imao želju da pomognem, ali je masakr još trajao jer sam vidio i obrise kamiona i petsto metara dalje čuo neprekidne pucnje koji su baš dugo trajali u dijelu gdje je bio vatromet''ispričao je Đorđe.
On je poslije nekolio minuta smogao snage i potrčao najbližem povrijeđenom i pomogao mu koiko je mogao. Potom su, kaže, i drugi prisutni počeli da prilaze i povrijeđenima ukazuju pomoć.
''Nikada to neću moći da zaboravim...Nikada nisam vidio toliko bijelih čaršava koji su bili znak smrti''ispričao je između ostalog Đorđe za "Novosti".
