Društvo

SŽK: Država treba da poveća napore i budžetska izdvajanja za suzbijanje nasilja

Država treba da poveća napore i budžetska izdvajanja za suzbijanje nasilja u porodici i poboljšanje položaja žena i omogući njihovo ravnopravno učešće u društvenom i političkom životu, poručeno je iz Sigurne ženske kuće (SŽK).
SŽK: Država treba da poveća napore i budžetska izdvajanja za suzbijanje nasilja
Portal AnalitikaIzvor

Iz te ustanove su kazali da je finansijska održivost najveća poteskoća sa kojom se susreću u radu jer, kako su istakli, uprkos zakonskom okviru, država pruža samo minimalnu i sporadičnu finansijsku podršku. 

Oni su istakli da, izuzev kuće koju je za potrebe skloništa za žrtve nasilja ustupio na korišćenje Glavni grad, funkcionisanje skloništa obezbjeđuju uz pomoć i podršku stranih donatora.

“Država treba da poveća napore i budžetska izdvajanja za poboljšanje položaja žena i suzbijanje nasilja u porodici, efikasno i efektivno primjenjuje zakonska rješenja i podstiče da žene ravnoprarvno učestvuju u svim sferama društvenog i političkog života”,kazali su iz SŽK agenciji MINA.

Kako su dodali, po izlasku iz skloništa klijentkinje popunjavaju anonimni upitnik, u kojem se između ostalog nalaze i pitanja šta treba promijeniti i kojoj od usluga nijesu bile zadovoljne. 

“Analizom upitnika iz prve polovine godine došli smo do podataka da su preko 70 odsto žrtava nasilja, koje su bile smještene u skloništu, očekivale da će dobiti zaposlenje i materijalnu pomoć od SŽK”, naveli su iz te ustanove.

Oni su kazali da Crna Gora, koja je ratifikovala Konvenciju Savjeta Evrope o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i u porodici, treba da obezbijedi obuku i pomoć prilikom zapošljavanja žrtvama nasilja i ostale usluge za njihov oporavak.

SŽK se, kako su kazali, u prvih šest mjeseci ove godine 239 osoba obratilo za pomoć zbog porodičnog nasilja i njima je, nakon inicijalnog savjetovanja, pružena pomoć i podrška.

“U prvih šest mjeseci inicijalno savjetovanje pruženo je 681 put, od toga pozivom na SOS telefon 360 puta, pozivom na broj kancelarije 183 puta i razgovorom u kancelariji ustanove 138 puta”, precizirali su iz SŽK.

Prema njihovim riječima, u praksi se nerijetko dešava da žrtva porodičnog nasilja više puta zatraži inicijalno savjetovanje, bilo putem telefonskog poziva ili dolaskom u kancelariju.

Iz SŽK su kazali da je u njihovom skloništu u toku prvih šest mjeseci ove godine bilo smješteno 65 osoba (30 žena i 35oro djece). Kako su dodali, kapacitet skloništa SŽK je 16 osoba.

“Žrtve u skloništu mogu ostati najduže šest mjeseci, ali se dešavalo da ostanu i duže, naročito ako se nalaze u teškoj ekonomskoj situaciji bez pomoći i podrške primarne porodice“, saopštili su iz te ustanove, navodeći da najduže u skloništu ostaju samohrane majke sa bebama čije očinstvo nije priznato ili je otac nepoznat.

Iz SŽK su istakli da, uprkos donesenim zakonima i strateškim dokumentima, njihovo iskustvo i podaci na državnom nivou pokazuju da implementacija zakonskih rješenja nije na zadovoljavajućem nivou. 

“Postoji veliki jaz između broja prijavljenih slučajeva nasilja u odnosu na broj i vrste kazni koje su izrečene nasilnicima”, kazali su iz SŽK. 

Oni su dodali da su sudovi za prekršaje u toku prošle godine nasilnicima izrekli najviše novčanih kazni.

U toj ustanovi smatraju da je novčana kazna najgore rješenje. “Jer takva kazna ne odvraća nasilnika od vršenja krivičnog djela nasilja u porodici, već direktno pogadja ženu i djecu jer se novac uplaćuje iz kućnog budžeta”. 

Oni su naveli da iskustvo pokazuje da porodično nasilje pogađa i žene i djevojke koje jesu ili su bile u emotivnoj vezi. 

“One su prepuštene same sebi, bez adekvatne zaštite i podrške od strane institucija, dok nasilnik ostaje nekažnjen”, pojasnili su iz SŽK 

Ta ustanova, kako su saopštili, uputila je poslanicama inicijativu za izmjenu definicije porodice na osobe koje su u emotivnim vezama i njeno usaglašavanje sa Konvencijom Savjeta Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

Oni smatraju da je neophodno dopuniti Krivični zakonik i Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i obezbijediti da zakoni štite sve žene žrtve nasilja u porodici. 

“Takođe, zahtijevali smo i izmjene Krivičnog zakonika, propisivanjem novog oblika krivičnog djela silovanje bez pristanka u odsustvu prijetnje i prinude, kao i silovanje prema članu porodice, uključujući silovanje u braku kao kvalifikovani oblik krivičnog djela silovanje”, rekli u iz SŽK.

Prema postojećem zakonskom rješenju, kako su naveli, silovanje je prinudna obljuba. 

“Dakle, da bi počinilac bio kažnjen, treba dokazati da je žrtva silovanja pružala otpor. Ovakvo rješenje, međutim, ne odgovara stvarnosti, jer mnoge žene nijesu u mogućnosti da pruže otpor, najčešće zbog straha za svoj život”, ocijenili su iz SŽK.

Iz SŽK su naglasili da je seksualno nasilje moguće i bez primjene prinude, pa su u tom pravcu i koncipirane izmjene Krivičnog zakonika. 

''Podsjećamo da je i Evropski sud za ljudska prava zauzeo stav da definicije silovanja koje se zasnivaju na upotrebi sile ne pružaju dovoljnu zaštitu ženama od seksualnog nasilja“, naveli su iz SŽK.

Kako su kazali, Krivični zakonik Crne Gore ne sankcioniše silovanje u braku kao teži oblik krivičnog djela, pa država na taj način posredno podržava silovanje u porodičnom kontekstu. 

''Mišljenja smo da silovanje u porodičnom okruženju zahtijeva strožije kazne, jer bi se samo na taj način poslala poruka da seksualno nasilje u porodici nije legitimno, niti drustveno prihvatljivo“, kazali su iz SŽK.

Iz te ustanove su poručili da, osim izmjene zakona, treba raditi na promjeni svijesti i žena i muškaraca. 

“Kada govorimo o nasilju u porodici veliki problem predstavlja to što i dalje postoji veliki broj slučajeva gdje žene ne prijavljuju nasilje”, rekli su iz SŽK.

Poslednjih nekoliko godina, kako su dodali, usled ekonomskih i socijalnih promjena crnogorsko društvo ide ka retradicionalizaciji. “Patrijarhat daje muškarcima moć, a nasilje nad ženama je način da oni tu moć održe”.

Prema njihovim riječima, mnoge žene ostaju u “začaranim krugovima nasilja” jer nijesu osnažene, nemaju dovoljno resursa i znanja o tome kako mogu pristupiti svojim pravima i koristiti ih.

“U ovom kontekstu moramo pomenuti da je primarna prevencija jako važna, treba učiti djecu već od vrtića, pa dalje kroz cijeli obrazovni sistem, da je nasilje isključivo izbor i odgovornost nasilnika”, kazali su iz SŽK. (mina)

Portal Analitika