To je bio povod da Vikend novine istraže gdje se danas nalaze i kako žive najveći crnogorski monstrumi, koliko država uspijeva da nadzire njihove zločinačke umove, kakav tretman imaju i da li su i dalje prijetnja za društvenu zajednicu. Neki od njih su već na slobodi...
Crnogorska javnost nikada neće i ne može zaboraviti još jednog velikog monstruma Milana Zekovića, koji je u novogodišnjoj noći 2005. godine izveo masakr familije Roganović bračnog para i njihova tri dječaka, čija su tijela istražitelji pronalazili jedno po jedno u različitim djelovima porodične kuće. Neki od dječaka pokušavali su i da pobjegnu, ali ih je monstrum ubijao s leđa prvo pištoljem, dok je imao metaka, a onda je krvavi pir dovršio kuhinjskim nožem. Zeković se trenutno liječi na psihijatrijskoj klinici u Srbiji.
Riješeni gotovo svi slučajevi
Rukovodilac Odsjeka za suzbijanje opšteg kriminaliteta u Upravi policije Saša Rakočević tvrdi da su gotovo sva teška ubistva izvedena na svirep i podmukao način rasvijetljena i da su izvršioci u zatvoru, sa izrečenom maksimalnom kaznom od 40 godina.
"Uglavnom sva teška ubistva koja su izvršena iz koristoljublja, osvete, na svirep način, nakon prethodnog zlostavljanja i izvršenog seksualnog delikta, riješena u proteklom periodu", tvrdi on. Takvi slučajevi se poslije procedura hapšenja prepuštaju na brigu Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija.
Kako se prate po izlasku iz zatvora
Šta se, međutim, dešava po isteku kazne ili njihovog prijevremenog izlaska iz zatvora, Rakočević navodi da oni opet postaju "nemir" za policiju.
"Kroz kriminalističko-obavještajne poslove prikupljamo informacije o trenutnom načinu života i kretanju tih lica. U odnosu na svaki podatak koji bi ukazivao na osnov sumnje da se lice priprema na izvršenje novog djela, policijski službenici obavještavaju nadležnog tužioca i koordinirano s njim preduzimaju aktivnosti u cilju sprečavanja izvršenja eventualnog novog krivičnog djela", kazao je šef Odsjeka za opšti kriminalitet.
Praćenje psihofizičkog stanja svirepih ubica, kako je naveo, jako je bitan momenat, ali nije u nadležnosti policije, već drugih organa.
"S tim u vezi bitno je reći da nadležni sud može pravosnažnom presudom licu izreći mjere bezbjednosti, kao što su obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi, ali i zabrana vršenja poziva (djelatnosti ili dužnosti koje sprovodi pravno lice kod koga je osuđeni zaposlen i nadležna inspekcija, kada se u tim slučajevima vrši oduzimanje dozvole ili odobrenja za rad ili se zabranjuje njihovo izdavanje u skladu sa zakonom). Policiji se od suda dostavlja i pravosnažna odluka, kojom je izrečena mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom i policij ski službenici bez odlaganja osuđenom licu oduzimaju vozačku dozvolu". Kada je u pitanju izricanje mjera bezbjednosti, sud može odrediti i mjeru protjerivanja stranca iz zemlje i izvršenje ove mjere povjerava policiji. Sud može odrediti i oduzimanje određenih predmeta i odrediti uništenje ili prodaju tih predmeta. Zajedno sa Jedinicom za uslovnu slobodu, pripadnici policije su nadležni i za izvršenj e mjere bezbjednosti udaljenja iz stana ili drugog prostora za stanovanje", naveo je Rakočević.
Prema njegovim tvrdnjama, mali je broj takozvanih specijalnih povratnika tj. izvršilaca ovih djela. Kao primjer, Rakočević je naveo Ruflna Vujovića.
Neriješeno 10 odsto ubistava
Rakočević je istakao da je na teritoriji Crne Gore, u periodu od 1. januara 2000. do juna 2016. godine, izvršeno je 314 ubistava, od čega je rasvijetljeno 281 ubistvo ili 89.5 odsto, dok se preduzimaju aktivnosti na rasvjetljavanju preostalih 33 ili 10.5 procenata. Rasvjetljavanje ubistava je, kako tvrdi, prioritet u radu kriminalističke policije Uprave policije MUP-a.
Viši sud: Nemamo ovlašćenja da iniciramo nadzor
Iz Višeg suda u Podgorici, u čijoj nadležnosti je izricanje najtežih kazni za monstruozne zločine pojasnili su da, nakon služenja kazne ili uslovnog otpusta, sud nema nadležnosti nad praćenjem uračunljivosti, odnosno njihove opasnosti po društvo.
"U oba slučaja sud nema ovlašćenja za obraćanje policiji i iniciranje zahtjeva za nadzor. U sudu se vode upisnici u koje se unose podaci o svim licima protiv kojih je podnijeta optužnica i kakva je sudska odluka. Sud ne vodi evidenciju o tome koliko i koja osuđena lica su izdržala kaznu zatvora ili su i dalje na izdržavanju", ovim odgovorom su iz Višeg suda objasnili da nakon izricanja presude takvi slučajevi praktično više nijesu u njihovoj nadležnosti.
Rufin Vujović
-priznao da je usmrtio carinika u penziji Želimira Bokana
Milan Zeković
-upućen na liječenje nakon masakra familije Roganović
Alen Piljević
-osuđen na 40 godina zatvora zbog ubistva iz koristoljublja Meha Agovića
Anto Ždralević
-zbog monstruoznog ubistva Laza Tripkovića upućen na liječenje
Anela Koljenović
-osumnjičena da je sa još dvojicom saučesnika ubila Želimira Bokana
Vesko Agović
-osuđen na 40 godina zatvora zbog ubistva iz koristoljublja Meha Agovića
Borivoje Jovanović
-osuđen na 40 godina robije zbog silovanja i teškog ubistva Rajke Kaluđerović
Dario Bjelić i Milan Radulović
-osuđeni na po 20 godina zatvora zbog teškog ubistva Zorana Kneževića
Komadanja i paljenja tijela
Iako ne navodeći koliko izvršilaca svirepih ubistava policija ima u evidenciji, Rakočević se prisjetio onih najupečatljivijih. To je ubistvo Nikšićanina Laza Tripkovića, koje je imalo karakteristike ritualnog ubistva.
"Žrtvi su nanošene veće patnje prije lišavanja života, a samo tijelo policija je pronašla u stanju, koje ukazuje na to da je krivično djelo izvršeno sa posebnom svirepošću (veliki broj povreda, način nanošenja povreda, kao i satanistička obilježja na zidovima). I tijelo Ž.B. (Želimir Bokan) je zatečeno sa velikim brojem povreda od hladnog oružja i evidentno je da je žrtvi nanesen veliki broj zaživotnih povreda sječivom u vidu reznih i ubodnih rana a na kraju je i upotrebom sječiva i lišen života. S.B. (Stana Božović) u Ulcinju je ubijena iz koristoljublja a na način što je prethodno vezana i u dužem vremenskom periodu gušena sa više odjevnih predmeta i djelovima posteljine. Z.K. (Zoran Knežević) u Mojkovcu je ubijen upotrebom hladnog oružja, bajoneta, i to od strane maloljetnih lica koja su tom prilikom za njihove godine iskazala posebnu brutalnost prilikom izvršenja djela. R.K. (Rajka Kaluđerović) u Podgorici je lišena života davljenjem a prethodno je žrtva silovana. R.C. (Rostislav Cvetkov) je ubijen na svirep i podmukao način iz koristoljublja i drugih niskih pobuda, na način što je prvo izboden bajonetom, a potom je njegovo tijelo raskomadano, poliveno bezinom i zapaljeno", podsjetio je Rakočević.
Zločini novog milenijuma
Petnjičanin Vesko Agović i Beranac Alen Piljević osuđeni su na 40 godina zatvora za krivično djelo teško ubistvo iz koristoljublja jer su 22. februara 2014. godine napali, opljačkali, pa ubili Meha Agovića u Gornjoj Vrbici. Napadači su napravili Agoviću sačekušu, a kada su mu se približili tupim predmetom su ga izudarali po glavi i tijelu, a onda od njega oteli 2.400 eura socijalne pomoći koju je raznosio mještanima. Preminuo je usljed teških tjelesnih povreda.
Zbog sumnje da su počinili brutalno ubistvo carinika u penziji Želimira Bokana kod kojeg su došli u posjetu, osumnjičeni su Rufin Vujović (43), Renato Berišić (24) i Anela Koljenović (20). Druženje u Bokanovoj kući pretvorilo se u pravi masakr u kojem su napadači nožem i oštricama flaše nasrnuli na žrtvu i nanijeli mu 40 ubodnih rana, a potom ga bez znakova života ostavili da leži u lokvi krvi. Vujović je pred sudom priznao da je počinio ubistvo, navodeći da je na to bio primoran jer je Bokan insistirao da spava sa optuženom Koljenović.
Dva maloljetna albanska državljanina A. P. (16) i A. P. (17), uhapšena su pod sumnjom da su u septembru prošle godine u Ulcinju ubili učiteljicu u penziji Stanu Božović (67), a nekoliko dana kasnije uhapšen je i ulcinjski cvjećar Goran Đurišić (51) koji je navodno sve organizovao. Sumnja se da je Đurišić za maloljetnike iz Albanije tipovao Božovićevu zbog pretpostavke da ona kod sebe u kući drži 350.000 eura, od prodaje placa. Pošto su sve do tančina isplanirali, upali su u kuću starice, vezali joj ruke i noge, na usta prilijepili selotejp traku, a potom je na smrt pretukli i ugušili je. Od bespomoćne starice uzeli su 70 eura i telefon, a kada je izdahnula, sa ruku su joj skinuli prstenje.
Mojkovčani Milan Radulović i Dario Bjelić, osuđeni na po 20 godina zatvora, dok je Dariov brat, tada maloljetni D. B., osuđen na 10 godina maljoletničkog zatvora zbog teškog ubistva na svirep i podmukao način. Oni su početkom septembra 2012. ubili i nadomak kuće u selu Bojna Njiva ostavili beživotno tijelo Zorana Kneževića (46). Kako se kasnije ispostavilo, unaprijed osmišljena krađa pretvorila se u monstruozan zločin što povrđuje podatak da je na tijelu pokojnika pronađeno nekoliko ubodnih rana.
Crnogorsku javnost je prije nekoliko godina šokirao zločin koji je tada tek punoljetni Ante Ždralević počinio nad tekstopiscem i kompozitorom Lazom Tripkovićem (61). Sa preko 40 uboda nožem i viljuškom za roštilj, uglavnom u predjelu grudi, Tripković je pronađen u svojoj kući bez oka i sa spaljenom kosom. Ždralević je priznao da je, pošto je Tripković počeo da “ga mazi po tijelu”, počinio zločin. Prema nalazima tima vještaka neuropsihijatara, Ždralević je šizofreničar i podvojena ličnost pa je umjesto u zatvor, smješten u specijalnu bolnicu.
Srpski državljanin Borivoje Jovanović osuđen je na maksimalnih 40 godina robije zbog silovanja i teškog ubistva Rajke Kaluđerović. Prema navodima presude, on je 3. oktobra povezao nesrećnu ženu, koja je u selu Mojanovići čekala autobus do grada, svojom “opel astrom”. Ona je mislila da je u pitanju divlji taksista, a on je ubrzo skrenuo sa magistrale u šumu, gdje je u svom autu silovao, a potom kaišem od njene tašne i pertlama sa cipela udavio i tijelo izbacio iz kola. Tijelo Rajke Kaluđerović pronađeno je 8. oktobra 2011. godine u borovoj šumi na Ćemovskom polju naspram KAP-a.
Za monstrouozno ubistvo Bugarina Rastislava Cvetkova koje se dogodilo 2011. godine u Budvi, na 15 godina zatvora je osuđen srpski državljanin Nebojša Savić, dok je njegov brat Gajo oslobođen od optužbe da mu je pomagao. U presudi, između ostalog, piše da je Nebojša Savić 22. marta 2011. godine u Budvi, sa 25 uboda bajonetom ubio Cvetkova dok je ležao na krevetu: udarcima u grudi, leđa i rame. Navodi se da je potom bonsekom iskomadao tijelo, udove, šake i glavu, koji su narednih dana poliveni benzinom i zapaljeni.
U javnosti je ostao upamćen sluačaj Milana Zekovića šestostrukog ubice koji je 31. decembra 2005. godine masakrirao Slavoljuba (41), Slavicu (41) i sinove Željka (12), Srđana (10) i Marka Roganovića u njihovoj kući u Herceg Novom. Pošto je i sam priznao da stoji iza ovog djela, izrečena mu je mjera obaveznog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, a 2013. godine je upućen na liječenje u Srbiju čiji je državljanin.
cdm
