Pacijenti Već pet godina on živi u našoj zemlji i, kako kaže, čuo je da je nedavno usvojen Zakon o presađivanju organa u svrhu liječenja kojim je predviđeno da smo svi potencijalni donori osim ukoliko za života nijesmo dali izjavu da smo izričito protiv toga. Sagovornik Pobjede smatra da je to dobro rješenje koje će mnogima spasiti život.
- Bio sam očajan kada sam saznao da mi je potrebna transplantacija bubrega, jer sam strahovao da neću naći donora. Na sreću, tu je bila moja tetka. A šta je sa onima koji nijesu uspjeli da kod rodbine nađu spas? Zato je ovaj zakon odličan – rekao je on. Njegova tetka oporavlja se u susjednoj sobi. Pozdravlja nas uz osmijeh i, odmahujući rukom, kaže da se osjeća baš dobro. Kada je saznala da joj je sestrić bolestan ni u jednom trenutku se nije dvoumila da li da mu pomogne ili ne, uprkos tome što ima 65 godina.
- Ako imam dva bubrega, a mogu da živim sa jednim, što mu ne bih dala. I nije mi jasno zašto još nije sazrela svijest kada je u pitanju uzimanje organa sa moždano umrle osoba. Zašto organi da trunu u zemlji kad mnogima mogu da produže život, a toj osobi više nijesu od koristi. Ne bih imala protiv da uzmu moje organe – kaže ona.
Da je uvođenje pretpostavljene saglasnosti dobra stvar, smatra i Boris Bojanić kojem je, takođe, prije sedam dana zahvaljujući njegovoj majci presađen novi bubreg. - Svi treba da se uključimo i širimo svijest o značaju doniranja organa. Nažalost, mnogi ne znaju što to znači, dok se oni ili članovi njihove porodice ne nađu u situaciji da im je potrebna transplantacija - kaže Bojan i ističe da su mediji ključni kada je u pitanju promocija transplantacije. Tek usvojeni zakon o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja nije se počeo ni primjenjivati, a već je izazvao nedoumice u javnosti o etičnosti i volji potencijalnih donora.
(opširnije u Pobjedi)
